Nova vrsta suvremenog veznjaka – Radja Nainggolan

Snaga, eksplozivnost, odlučnost, upornost, svestranost. San svakog trenera na svijetu jeste da u svom veznom redu ima igrača koji je u stanju podjednako dobro obavljati ofenzivne i defenzivne zadatke – oduzme loptu, ali je potom prenese u napad do same završnice. Mnogi žele, ali im se to nikad ne ostvari, bez obzira na to kolika financijska moć stoji iza kluba koji vode. U Chelseaju takvog igrača nije bilo još od Michaela Essiena, u jednom trenutku vjerojatno najkompletnijeg veznog nogometaša na planeti. Na Stamford Bridgeu su bespomoćno čekali novog, pronašli su idealan tandem u Nemanji Matiću i N'Golo Kanteu, ali su ljetos na Europskom prvenstvu u Francuskoj u dresu reprezentacije Belgije vidjeli idealnu kombinaciju svega toga u liku i djelu Radje Nainggolana.

Londonski klub je bio spreman platiti 45.000.000 eura, ali je 'Vučica' već ostala bez Miralema Pjanića, pa nitko u klubu nije smio ni pomisliti da se odrekne druge ključne karike veznog reda. Srećom po čelnike Rome, Nainggolan usprkos izdašnoj ponudi 'Bluesa' i neodoljivom zovu Premiershipa, nije insistirao na odlasku, već je odlučio ostati. Da je bilo drukčije, Roma bi postala momčad bez glave i repa, dok bi dominacija Juventusa bila dodatno izraženija i surovija nego što jeste u ovom trenutku.

Čini se da su te priče oko odlaska, ostanka, novog ugovora, ali i kompletna nejasna situacija samo dodatno motivirale Nainggolana da napreduje. Riječ je o igraču kojem je borba na terenu urođena, ali ne samo na terenu. U pitanju je osoba koja je praktično od najranijeg djetinjstva bila prinuđena voditi bitku sa životom.

Rođen je u belgijskom Antwerpenu, majka mu je bila Flamanka, a otac Indonežanin, koji je porodicu vrlo rano ostavio u najvećem siromaštvu. Radja ima sestru blizankinju Rianu, koja također igra nogomet u Romi i nastupa za Belgiju, a zbog koje se, kako kaže, nikada nije osjetio sam u životu. Strast za nogometom osjetio je već s pet godina, a već s 10 prešao je u Germinal Beerschot i shvatio kako će ovaj sport biti njegova budućnost. Odlazak u Piacenzu 2005. godine natjerao ga je na još veći rad, dok je 2010. godine u Cagliariju osjetio pravu strast igranja u Seriji A.

Iz Indonezije je povukao lik i snažan temperament, tipičan Batacima, etničkoj grupi kojoj pripada, a koja je tijekom povijesti uživala reputaciju hrabrih ratnika. Ime Radja na tamošnjem jeziku znači 'Kralj', ali je logično tijekom života bio vezan isključivo za majku i sestru.

„Moja majka je vrlo važna figura u mom životu. Ona me je naučila da se borim kako bih ispunio svoje ciljeve. Poslije njene smrti odlučio sam istetovirati sjećanje na nju“, rekao je jednom prilikom Nainggolan.

Na travnjaku je odan klubu i suigračima, vjeran treneru i njegovim zamislima, privržen je Belgiji i Romi, koje su mu mnogo toga dale, a svako malo iskoči iz šablona, napravi potez vrijedan posebne pažnje i uvjeri sve da je igrač izvanserijske klase. „Tijekom godina sam naučio što znači poštovanje za trenera i suigrače s kojima igram. Igranje u Romi za mene predstavlja veliku odgovornost, svojom igrom sam zaslužio da mi se navijači dive i skandiraju moje ime na stadionu. To je tako dobar osjećaj“, rekao je Nainggolan.

Belgija je na Europskom prvenstvu u Francuskoj stigla samo do četvrtfinala, iako je važila za jednog od favorita. Wilmotsova momčad nije bola kompaktna, ali je Radja bio više nego dobar – postigao je dva sjajna gola, od kojih je onaj protiv Walesa bio jedan od najljepših na turniru. Tada je postalo jasno o kakvom se univerzalcu radi.

Nadimak 'Nindža' dobio je na Sardiniji, iako je prvih šest mjeseci bio u nemilosti tadašnjeg trenera Cagliarija Massimiliana Allegrija, koji očigledno nije odmah spoznao njegove kvalitete. Dolaskom Pierpaola Bisolija dobio je veći prostor, a kada je ugrabio prve značajnije minuta više nitko mu ih više nije mogao oteti.

Kada se sve sagleda, Nainggolan je možda bio i najbolji posao sada već bivšeg sportskog direktora Rome Waltera Sabatinija, koji je u tom trenutku uspio da ga „sakrije“ od Juventusa i Intera i uvjeri da je 'Vječni grad' najbolje mjesto za njegov dalji razvoj.

Stvarno je i bilo tako. Nainggolan je od siječnja 2014. godine do danas drastično napredovao. Došao je kao defenzivni vezni igrač, koji je u stanju pokriti kompletnu polovinu terena svoje momčadi, a u Rominoj ofenzivnoj igri došle su do izražaja sve njegove napadačke sposobnosti. U 'Vječnom gradu' nije bilo nikakvih nedoumica, odmah je zaigrao važnu ulogu i u prvoj polusezoni odigrao 17 utakmica u Serie A, a u sljedeće dvije po 35. U ovoj je njegova uloga posebno važna, sa Strootmanom i De Rossijem predstavlja granitni trio u Rominom veznom redu, a iza sebe ima možda i najkvalitetniju polusezonu u klupskoj karijeri. Da je ovo bila godina njegove eksplozije pokazuje i to da se našao na trećem mjestu u izboru za najboljeg belgijskog nogometa u 2016., iako je konkurencija bila žestoka.