LUDI GAZZA OPET NAPADA

Legendarni engleski pijanac rasisitički vrijeđao, bacao novac, pa završio u bolnici s teškim ozljedama glave

Objavljeno:28.12.2016 - 14:28
A A A Times Arial

Zločesti dečko engleskog nogometa i bivši reprezentativac ''Tri lava'' Paul Gascoigne ponovno se našao u središtu skandala.
 
Ludi Gazza je u jednom hotelu mrtav pijan izazvao tučnjavu, provocirao je i vrijeđao na rasnoj osnovi, bacao je po prisutnima novčanice od 20 funti, da bi na koncu dobio takve batine da je morao hitno u bolnicu s težim ozljedama glave.

Čitav incident na Twitteru je komentirao jedan od slučajno zatečenih ljudi u hotelu, koji je planirao u miru provesti večer uz knjigu.
 
Od miljenika nacije do pijanog klauna i debelog imbecila
 
Paul Gascoigne je nakon Svjetskog prvenstva u Italiji 1990. postao najveća zvijezda u Engleskoj. Otokom je zavladala ''Gazzamania'', a Paul, još tinejdžer, u svom tom glamuru nije se najbolje snašao. Najtalentiraniji engleski nogometaš opijen svjetlima reflektora, postao je nekakav čudan hibrid Georga Besta i Mattija Nykänena te se u rekordno kratkom roku od najomiljenijeg sina Engleske transformirao u debelu pijančinu i klauna sklonom svakojakim sranjima. Premda se Gazza nije trijeznio, Lazio je želio neobuzdanog Engleza i pristao je Tottenhamu platiti za u ono vrijeme astronomskih sedam milijuna funti.
 
Transfer je već dogovoren i ugovor potpisan, ali Gascoigne je izgorio u želji da se od Engleske oprosti u najvećem stilu pred 100 tisuća gledatelja na nacionalnom stadionu: Prilikom oštrog starta na igrača suparničkog Nottinghama potrgao je križne ligamente koljena i umjesto da u ljeto '91. debitira u tada najjačoj svjetskoj ligi, slijedio je mukotrpni oporavak, a Lazio se nagao ohladio od igrača kojeg bi morali platiti bogatstvo da pauzira pola godine. 
 
U Lazziju nije pokazao gotovo ništa, no nebesko-plava strana Rima i danas ga obožava
 
Pronađeno je kompromisno rješenje - Lazio će Tottenhamu platiti pet milijuna funti odštete, a Gazza će u Rim doći u ljeto '92. Međutim, neobuzdani Gascoigne je krajem 1991. u noćnom klubu pogoršao ozljedu.    
 
Igrač koji je bio prototip ofenzivnih veznjaka koji su "drmali" Italijom tih godina (Maradona, Matthaus, Baggio) zbog sposobnost da zabiju i namjeste gol, u tri sezone je zbog ozljeda sakupio manje od 50 nastupa i samo šest golova za Lazio, ali ga nebesko-plava polovica Rima i danas obožava, a na Curvi Nord Olimpica je i na utakmici protiv Palerma prije dva tjedna bila velika zastava s njegovim likom.
 
Nakon dobre prve sezone (26 utakmica i 4 gola), u drugoj je slomio jagodičnu kost, a u trećoj nogu, što je značio kraj njegove talijanske avanture, iz koje navijači puno više od svega ovoga pamte izjednačujući gol Romi u posljednjoj minuti, koji mu je bio prvi za Lazio ili zgoditak protiv Pescare nakon sjajnog slaloma.
 
Dino Zoff o Gascoigneu: Genij i umjetnik koji je požderao i polokao svoju karijeru
 
Nažalost, kao što se prisjeća njegov trener iz Lazija, veliki Dino Zoff, Gascoigne je "doručkovao sladoled i ručao pivo.
 
''Obožavao sam tog dečka, bio je genij, umjetnik, ali šteta je što je svoju ljepotu uništio žderanjem i lokanjem"
, s tugom u glasu pričao bi veliki Dino.

Ipak, tragovi te ljepote, premda alkoholom dobrano zamućeni, preživjeli su i viđeni su tog 15. lipnja 1996., kad je u to vrijeme igrač škotskog velikana Rangersa slomio kičmu Colinu ''Braveheart'' Hendryju i zabio po riječima čuvenog engleskog reprezentativca Desa Walkera, najljepši gol ikad viđen.

Daily Mirror se ispričao, a Gazza je spriječio neovisnost Škotske

Daily Mirror, koji je tjednima vodio kampanju protiv Gazze, pišući kako je izbornik Terry Venables strašno pogriješio što je u momčad za Euro pozvao, citiramo, ''debelog i imbecilnog pijanca'', 16. lipnja osvanuo je s naslovnicom na kojoj je vrištalo: ''Mr Paul Gascoigne: An apology'' Mark Perryman, autor knjige ''Ingerland: Travels With A Football Nation'', napisao je kako je Gazzin gol imao i političke konotacije:

''Moji prijatelji iz Tartan Army (navijači škotske reprezentacije, op. a.) kategorički su tvrdili da je nekim slučajem Gary McAllister zabio onaj penal Škotska bi dobila samostalnost. Toliki je bio nacionalni naboj na Wembleyu tog dana, a ovako, Gazzino remek djelo cijelu je zemlju bacilo u očaj i depresiju.''

Utakmica protiv Škotske bila je labuđi pjev nogometaša koji je trebao biti jedan od najvećih ikada. Nažalost, to nikad nije postao jer luda glava bila je jača od talenta.

  
 

Komentari - Ukupno 0

NAPOMENA - Portal Novi.ba zadržava pravo da obriše neprimjereni dio ili cijeli komentar bez najave i objašnjenja. Mišljenja iznešena u komentarima nisu stavovi redakcije web portala Novi.ba!