"U mojoj porodici nema bliskosti, nema razgovora, nema razumijevanja"

U mojoj porodici nema bliskosti, nema razgovora, nema razumijevanja. U mojoj porodici nema vedrine, samo sumornosti, ćutanja, negodovanja, udaljenosti. Ni za koga iz moje porodice nema istinske sreće. Gdje god bio, šta god radio, koliko god bio uspješan, uzbuđen, ne mogu da se nasmijem "do kraja". Dok spavam, dok učim, dok treniram, dok pjevam, dok se provodim sa društvom, u podsvijesti mi je alkoholizam moga oca koji nas je sve ugušio i iscrpio, iscrpio našu volju, našu brigu, saosjećanje, požrtvovanje, naše molbe... Svi smo otupjeli i svima nam je pogled mutan i pun neočekivanja ničega ni od koga, pa ni od nas samih, ni od naše budućnosti. Eto, to želim da kažem ljudima koji misle da je opijanje svakog vikenda pametan izbor.