"Imam komšiju koji je penzioner i živi sam"

Imam komšiju koji je penzioner i živi sam. Tako smo se od malena moja dva drugara i ja uvijek igrali i sada imamo 20 godina, sva trojica. Uvijek smo brali voće kod tog čovjeka, ali nikada nam nije rekao da ne lomimo grane, jer to nikada nismo ni radili. Kada neko drugi lomi, a nije iz našeg kraja, mi smo bili tu da mu ''odbranimo'' dvorište. Često nas je i pozivao na sok, zimi na čaj, ljeti smo sjedeli ispod loze u hladu... Jednog jutra smo se nas trojica našli na istom mjestu kao i uvijek sa novim biciklima, koje smo našli ispred kuće. Kasnije smo saznali da nam ih je on kupio i tokom noći ostavio u dvorište. Još smo saznali, od njega lično, da ima mnogo para i ne zna šta će sa njima, nema nikoga, a penzija velika. Rekao nam je da, kada nam god nešto zatreba, da se obratimo njemu, da ne budemo teret roditeljima. Eto kakvih ljudina ima, a samih, bez igdje ikoga. Ali eto, bar smo nas trojica poslije 20 godina i dalje sa njim.