Ademović na sve načine pokušava zaustaviti sjednicu o političkim ubistvima

Aktuelno
Ademović na sve načine pokušava zaustaviti sjednicu o političkim ubistvima
Nekadašnji šef tajne bošnjačke policije AID, Kemal Ademović, na sve načine pokušava zaustaviti održavanje tematske sjednice Skupštine Kantona Sarajevo o političkim ubistvima. Iako je ovu sjednicu tražilo gotovo 50% članova Skupštine KS, koje su izabrali građani KS da bi štitili javni interes, Ademović preko svojih trabanata u SKS (Klub "nezavisnih" zastupnika Mirsada Pindže i "Srbi") čini sve što može da se ova sjednica ne dogodi u strahu od prezentiranja dokaza koji više nego sigurno Ademovića šalju u zatvor zbog slučaja "Ugljen".

Nekadašnji šef tajne bošnjačke policije AID, Kemal Ademović, na sve načine pokušava zaustaviti održavanje tematske sjednice Skupštine Kantona Sarajevo o političkim ubistvima. Iako je ovu sjednicu tražilo gotovo 50% članova Skupštine KS, koje su izabrali građani KS da bi štitili javni interes, Ademović preko svojih trabanata u SKS (Klub "nezavisnih" zastupnika Mirsada Pindže i "Srbi") čini sve što može da se ova sjednica ne dogodi u strahu od prezentiranja dokaza koji više nego sigurno Ademovića šalju u zatvor zbog slučaja "Ugljen".

Ademović je, inače, direktno bio involviran u slučaj "Herenda" a potom i slučaj "Ugljen" koji su nastali, isključivo, kao posljedica akcija uklanjanja neugodnih svjedoka političkih zločina i ubistava u kojima su Nedžad Ugljen i Nedžad Hrenda učestvovali a koji su se, očito, trebali zataškati ubijanjem neugodnih svjedoka. U predmetu "Herenda" Ademovićevi operativci su osuđeni a njega je od procesuiranja zaštitilo Tužilaštvo KS.

Kada je u pitanju predmet "Ugljen" Ademović je u ovom slučaju bio osumnjičen za Ugljenovo ubistvo i to nakon što je protiv Ademovića izjavu dao Ramiz Delalić. Ipak, nakon što je Delalić uskoro ubijen, protiv Ademovića se istraga obustavlja. Preživjele su izjave koje Ademovića sasvim sigurno stavljaju iza rešetaka ali Tužilaštvo KS na ovo ne reaguje.

Izjava Garaplija Edin: «Ugljen je, po dokumentovanim saznanjima, dokumentovanim fotografijama, izjavama, informacijama, imao veze sa nekoliko stranih izolovanih službi, prije svih sa SIS-om, sa iranskom tajnom službom, sa CIA-om i sa drugim, pa čak i onda kad je prestao biti ovlašten za takve kontakte, nakon što je došao Ademović za direktora. Međutim, po mom mišljenju, najveća njegova greška je uključivanje u istragu oko slučaja Herenda gdje pokušava dokumentovati nalogodavnu vezu Ademovića sa nama. Sva svoja saznanja on predaje na čuvanje Alispahiću, jer smatra da će tako biti zaštićen od moguće likvidacije. Međutim, Alispahić sklapa dogovor sa Ademovićem oko zataškavanja čitavog slučaja. S jedne strane se zataškavaju Ševe, što Alispahiću odgovara, a sa druge Ademovićev nalog nama da uhapsimo Herendu Nedžada. Ademović preuzima na sebe dogovor vezan za šutnju nas trojice, a Alispahić Herendu koji prestaje teretiti Kemu za nalog. Samo je još Ugljen ostao kao neriješen i višak čitavog problema, a nesumnjivo kao čovjek koji je puno znao. I tada se dešava to nerazjašnjeno ubistvo».

Izjava Ugljen Nedžad, u vezi ranjavanja i pronalaska Herende: "Pošto je već bilo kasno, oko 22 sahata i 45 minuta, računajući da me bolničko osoblje neće pustiti u bolnicu, zajedno sa Mujezinovićem odlazim i budim Faruka Konjhodžića, direktora KCUS–a, pošto sam pretpostavljao, na osnovu saznanja dobivenih od Ljevakovića i Jašarevića, da se radi o povredi u predjelu glave, da je Herenda smješten na neurohirurgiju...S gospodinom Konjhodžićem odlazimo na Koševo i pronalazimo Herendu na Odjeljenju hirurga Lazovića. Po dolasku pred sobu u kojoj je ležeo Herenda, primjećujem dva uniformisana policajca i na moj pokušaj da uđem, jedan od njih, Fahro mislim da se zove, poznavao sam ga iz viđenja, mi kaže da je zabranjen pristup Herendi. Kratko sa njim raspravljam, kažem mu da sam ja ovlašteno lice, da je Herenda bio moj radnik i da, ako hoće može ući sa nama da sve čuje šta i o čemu ćemo razgovarati. Fahro pristaje, te on, ja i Mujezinović ulazimo zajedno u sobu".

Dana 1. jula 1996.godine Ugljen, odlazi u Ademovićev kabinet gdje se svađaju zbog Ademovićeve naredbe da Ugljen i Mujezinović moraju dati izjave kako bi objasnili "po čijoj naredbi i zašto su neovlašteno otišli u bolnički sobu Nedžada Herende, jer za takvu radnju nisu imali ničiju dozvolu?"

Izjava Nedžad Ugljen: "Taj dan, dakle 1.7.1996. godine, u poslijepodnevenim satima odlazim kod direktora Ademovića, vidno uznemiren, kažem mu da se ovaj slučaj neće zataškati, da su se mučitelji Herende pozivali na njega lično, i dolazi do vrlo žučne polemike u kojoj direktor u jednom trenutku kaže: 'Kao što ste vi zataškali pucanje čovjeku u prsa.."

Izjava Ademović Kemal: "Povod za razgovor sa Ugljen Nedžadom vezano za predmet Herenda, bio je njegov neovlašteni odlazak u bolnicu zajedno sa Mujezinović Enverom i obavljanje razgovora sa Herenda Nedžadom. Ugljen Nedžad je u kabinet došao vidno uznemiren. Tada sam ga upoznao da sam obavješten da je u toku noći mimo naredbe ministra MUP–a i postavljenog policijskog obezbeđenja, upao u bolničku sobu povrjeđenog Herende i sa istim se zadržao u dužem razgovoru, te sam tražio da sačini Službenu zabilješku o svom postupku. Vjerovatno iznerviran mojom naredbom da sačini Službenu zabilješku, isti je rekao da su to sve levati, da ne znaju šta je istraga, da on veoma dobro zna kako se to radi i da će raditi kako misli da treba. Nakon ovih njegovih riječi, upozorio sam ga da je formirana Operativna grupa koja radi po planu koji smo odobrili ja i Hebib. Tada se on nizom pogrdnih riječi izrazio o ministru Hebib Avdi, uz komentar da mu je Herenda prijatelj i da ga nikakav FMUP neće sprječiti u njegovim nakanama. Iznerviran ovakvim njegovim nabusitim stavom, rekao sam mu, da kad mu je prijatelj, što je savjetovao njegovu ženu da ne prijavljuje Herendin nestanak. Nakon ovih mojih riječi, sav izbezumljen, počeo je da se trese i da viče: 'Nismo mislili da će ovako ispasti'."

Izjava Delalić Ramiz: "U junu ili julu 1996., bio je slučaj Herenda. Mene je dan - dva ranije na džumi u Carevoj džamiji vidio Hasan Pervan kojeg sam znao od ranije i ponudio da mi proda "Hekler" i "Škorpion" sa prigušivačem. Ispričao mi je interesantnu priču. Rekao je da imaju stranog špijuna kojeg treba da likvidiraju i da će od njega ostati BMW koji žele navodno meni da prodaju. Hasan Pervan je u to vrijeme bio u onoj ekipi gdje i Edin Garaplija. Mene je ova ponuda začudila, jer nisam vidio nikakve veze u toj priči, pa sam mu rekao: 'Donesi mi naoružanje, a vozilo prodaj Hrvatima u okolini Travnika.' Sutradan ili nešto kasnije, Pervan mi je donio "Hekler" koji sam platio 1.200 maraka, a škorpion je rekao da će donijeti za dan dva. Nakon toga sam sa Kenanom Ušanovićem sa kojim sam se našao u svojoj radnji "Kiborg", kod "Božića pumpe" da isprobam novo oružje...Dok smo se vraćali prema vozilu naišao je Ugljen koji se iz pravca Rajlovca vozio prema gradu...On je rekao da su Herendu, na Ciglanama ispred njegovog ulaza, kidnapovali ljudi Keme Ademovića koje on poznaje...Ugljen je rekao da su Herendu kidnapovali iz njegovog BMW-a i tada su mi se upalili klikeri."

Izjava Teufik Mušić (funkcioner AID-a), oktobar 1996: "Okolnosti pod kojim je Garaplija koristio vozilo Centra nisu mi poznate. Sva vozila koja u svom radu koriste radnici Centra, parkirana su u garaži iz koje mogu izaći samo sa nalozima potpisanim od strane mene, g. Boriše Delića i g. Huseina Hajdarevića."

Oktobra 1996., izjava Boriša Delić (funkcioner AID-a): "Direktor AID–a mi je rekao da bi dva vozila BMW trebalo dati na upotrebu Garapliji jer je to zahtjev SDA. Ne mogu se tačno sjetiti, ali mislim da je rečeno da je sve to u funkciji predizborne kampanje SDA. Normalno je da sam prihvatio ovaj prijedlog."

Izjava Nedžad Ugljen, septembar 1996: «Ovo činim prvenstveno iz razloga što krivično djelo izvršeno nad gospodinom Herednom ima obilježja mafijaškog postupka, a osnovano sumnjive su kolege (ako ih tako uopšte mogu nazvati), dakle ljudi iz državnih institucija koji se kristalno jasno moraju držati zakona u svom postupanju..Pošto sam se otovoreno i na svim nivoima suprostavljao zataškavanju slučaja Herenda, slata su mi na kuću nepoznata lica „da mi uruče nagradu koju sam dobio na nekoj nagradnoj igri, (Nikad u životu nisam igrao nikakve igre na sreću.), interesovali se gdje parkiram automobil, slate su mi poruke „da je to među nama“, i da treba stati. Pomoćnik Dautbašić je tražio brojeve kućnih telefona od moje sekretarice Suade „za sve rukovodne radnike“ kako bi prema nama koji su za istu u slučaju Herenda primjenili mjere prisluškivanja.»  

Izjava Delalić Ramiz, 2006 godina: "Shvatio sam da Ademović pravi uvod za nešto veće što hoće da mi kaže, pa je na kraju i rekao da predsjednik Predsjedništva BiH zbog Nedžada Ugljena ima velikih problema, ne može da spava i da ovog treba likvidirati..."

Ovo su samo isječci službenih izjava koje su navedena lica davala u raznim službenim prostorijama i prilikom raznih vrsta istraga. Sve ovo stoji i u informaciji koju je zastupnik BPS-a Semir Halilović dostavio kao materijal za održavanje tematske sjednice o političkim ubistvima počinjenim u Sarajevu.

Ipak, kako saznaje BNN, Ademović je preko svojih posilnih u Kolegiju Skupštini KS, prije svega "nezavisnog zastupnika" Mirsada Pindže koji, zapravo, radi za dio SDA čekajući priliku da formalizuje svoj ulazak u vlast i preko Harisa Plehe koji predstavlja Srbe u Kolegiju SKS, ovu informaciju nazvao "medijskim natpisima" te da se ovdje "nema o čemu raspravljati" i da "nema potrebe za tematskom sjednicom SKS" kako su izjave davali Ademovićevi trabanti na Kolegiju SKS.

Očito je da je dijelu SDA, na čelu sa Ademovićem, itekako prevruća tema političkih ubistava, te da iz stvarnih a ne medijskih izjava vidi sopstveni put u zatvor od kojeg ga, sasvim sigurno, neće spasiti sitni poslušnici u SKS jer politička ubistva, riješena putem pravosuđa, uslov su puta BiH ka EU a na tom putu Ademović neće moći stajati.

Redakcija BNN

Izvor: 
BNN.BA

Ne propustite