"Od malena nam je usađivano u glavu kako sa Balkana trebamo otići"

Od malena nam je usađivano u glavu kako sa Balkana trebamo otići. Non-stop, ali stalno. Konstantno nam je filovana glava s tim. Svi su uvijek pričali lijepo o tom zapadu. Nikad nam niko nije govorio ništa loše (roditelji koji nikad nisu otišli i ovi koji isto nikad nisu otišli), sve je bajno. Brat je otišao prije 5 mjeseci. Dobro se pripremio, skupio dosta novca i otišao. Samo smo pričali o tome zadnjih godinu, kako će biti super čim odeš, samo da se rješiš ovog "jada" ovde. Eno ga u Kelnu. Kad ga nazovem, muk, nema više onog brata sa žarom u priči o Njemačkoj. Izgubio se. Stalno me zove da dođem što prije. Nedostaje mu sve i teško se navikava. Možda se nikad neće ni naviknuti. Kad je došao, nema više ushićenja oko Njemačke. Shvatio sam da nam nisu govorili cijelu istinu. Te priče su bile jednostrane i nisu bila kritička razmišljanja. Ali, spremam se i ja. Idem dok diplomiram. Idem da bih se nekad vratio.