"Došao ja sa posla, kad stiže mi poruka od žene: JAO, LJUBAVI PREDIVNO JE, VOLIM TE"

Došao ja sa posla, kad stiže mi poruka od žene: JAO, LJUBAVI PREDIVNO JE, VOLIM TE ... Kontam šta je predivno i kome to ona piše, šta misli prolazi mi kroz glavu, ali ipak sačekam da stigne kući. Ulazi ona u kuću i nosi ogroman buket, ali stvarno ogroman, mislim da je pola cvjećare stalo u njega. Spušta ga, grli me i ljubi i govori kako je buket predivan i da me mnogo voli, samo da joj nije jasno što buket nisam poslao na kućnu adresu nego u firmu, ali ipak su joj sve koleginice zavidjele na tome kako ima divnog muža, pa me u to ime ponovo poljubi. Meni izgubljenom ništa nije jasno i kažem samo da sam htio da je iznenadim, a zapravo nemam pojma odakle to cvijeće. Uglavnom dobio sam to veče sto poljubaca, omiljenu večeru, a poslije večere... Ujutru moja žena sva cvrkuće i stalno gleda onaj buket, pa se smješka... Gledam i ja nju, pa se mislim nešto, imam lijepu, mladu ženu, bolje bi bilo da je malo pripazim. A i taj buket me tako nervira, jedva čekam da se osuši. Onda ću ja da kupim drugi.