'Dugo nismo zajedno, al' sjećam se... '

Dugo nismo zajedno, al' sjećam se... Pješačka ulica, Novi Sad, prije par godina. Sjedimo na nekom stepeništu i hvatamo posljednje zrake jesenjeg Sunca. Ustaje, prilazi nekim klincima koji pišu kredom po betonu. Dolazi do mene i dole na pločniku, crta srce i unutra ispisuje naša dva imena sa sve strelicom koja probada sve to. Naravno, to slikam telefonom za uspomenu. Došavši u Beograd, par dana kasnije objašnjavam drugaru koji drži zlatarsku radnju, da želim da u obliku privjeska izradi to sa slike, nezavisno od toga koliko će da košta. Bilo je baš komplikovano i čovjek se namučio, ali napravio je privezak od srebra identičan onome što je uslikano. Bila je srećna naravno... Znala je da se obraduje samom tom činu, više nego vrijednosti samog tog komada srebra (koji uzgred i nije uopše bio skup). Sjećam se samo da me je pitala ,,Kako bre tebi ovakve stvari padnu na pamet"? Pa sad, ako moram da objašnjavam, džaba sve...