'Razmišljam kako bih sve to mijenjao za jedan otrcani, stari i hladni krevet u kojem smo ja i ona zagrljeni, sretni'

Bio je hladan decembar. Tada mladi i zaljubljeni živimo zajedno u vlažnoj garsonjeri. Bilo je hladno i preživljavali smo, međutim to nije ono čega se najviše sjećam iz tog perioda. Njen osmijeh, njene usne i ostajanje do kasno u noć ne mareći za sutra, zagrljeni, zaljubljeni i s ogromnom vjerom u bolje sutra. U njenim očima sam vidio san, san o nama, o svjetlijoj budućnosti i o obitelji, san koji sam i sam imao. Sada, nakon toliko godina, pitam se sjeti li se ona ikada tog sna i pita li se jesmo li možda ipak mogli sve to ostvariti. Možda bi sada bilo lakše, sada kada mi novac više nije problem, ali znam da ništa ne bi bilo isto. I svaki put kada legnem u topao krevet, razmišljam kako bih sve to mijenjao za jedan otrcani, stari i hladni krevet u kojem smo ja i ona zagrljeni, sretni.