Brak sa "vehabijom": Rekao mi je da će dovesti još jednu ženu!

Crna hronika
Brak sa "vehabijom": Rekao mi je da će dovesti još jednu ženu!
Objasnio mi je da će imati još jednu ženu i da će jednu noć provoditi sa njom, drugu sa mnom u našem domu, da ćemo živjeti odvojeno, ali da će nas ravnopravno tretirati i da ćemo sve imati podjednako.

Dvadesetčetverogodišnja S.M. iz Sarajeva željela je svoje iskustvo podijeliti sa drugim ženama i poručiti im da svaka loša situacija, koliko god bila teška ima izlaz. Naime, ona je bila sasvim normalna djevojka koja je živila život kao i sve njene vršnjakinje dok nije upoznala momka koji je tzv. vehabija.

"Bez oca sam ostala kada sam imala 6 godina, majka mi je umrla nekoliko mjeseci prije nego što ću upoznati momka koji mi je život pretvorio u pakao. Imala sam 20 godina, studirala sam žurnalistiku na FPN, kako mi je umrla majka zapala sam u neko depresivno stanje i skroz sam se isključila iz društvenog života. Moji izlasci su se svodili od stana do faksa i nazad. Iako su me prijateljice uporno zvale da izađem sa njima nisam imala volje, ili ako bih izašla bila sam odsutna i samo sam čekala kad ćemo kući. Tuga se uvukla u moj život.

Onda sam upoznala njega. U početku mi je bio neprivlačan, nije mi se sviđala brada, kako se oblačio, ali u njemu je bilo nešto posebno, bio je drugačiji od ostalih, jako strpljiv, nenapastan, klanjao je svih pet vakata, uvijek mi je nakon susreta sa njim nekako bilo lakše. Davao mi je snagu. Imala sam osjećaj pripadnosti, da me neko razumije i ima sve odgovore na moje probleme. Sve češće smo se viđali, jednu večer me je upitao jesam li djevica, iako nikada, ali baš nikada nismo pričali o temama koje su u sebi imale bilo šta seksualno. Rekla sam da jesam i da nisam imala nijednu dugu vezu, sve bi se završavalo nakon mjesec, dva, tako da nemam nikakvog iskustva u seksu.

Uskoro me je zaprosio i iako nisam ludo bila zaljubljena u njega pristala sam. Nisam htjela da budem sama i uz njega sam osjećala neku sigurnost. Na početku je sve bilo lijepo, ali me nerviralo što je često izbivao iz kuće, sastajao se sa prijateljima koji su živjeli sličan život kao i oni i uvijek bi kući dolazio sa nekim pričama koje su mi bile pomalo čudne, ali nisam željela da ga mijenjam, nastojala sam se prilagoditi.

Ubrzo mu je počelo smetati što studiram i insistirao je da prestanem studirati jer to nije za žene, a i pošto sam bila u drugom stanju smatrao je da mi taj napor ne treba. 

Nakon toga je insistirao da počnem nositi hidžab, pristala sam jer smo se kretali u okruženju koje je bilo takvo i družili smo se samo sa braćom i sestrama koji su imali sličan stil života.

Zabranio mi je fotografisanje i pobacao je sve fotografije koje sam imala od roditelja, nije mi dozvoljavao da izlazim vani bez pratnje, izbacio je TV iz kuće, na svim dječijim igračkama je iskopao oči jer živi u ubjeđenju da to ne valja držati u kući. Svakim danom bi postavljao nova pravila na koja sam pristajala radi mira u kući.

Jednog dana me je obavijestio da mora ići u Njemačku, ali mi nije rekao zašto. Tek kada se vratio rekao mi je da je išao po ženu. Bila sam šokirana, znala sam da njegova "braća" praktikuju da imaju više žena, ali sam mislila da on to nikada neće poželiti. Objasnio mi je da će imati još jednu ženu i da će jednu noć provoditi sa njom, drugu sa mnom u našem domu, da ćemo živjeti odvojeno, ali da će nas ravnopravno tretirati i da ćemo sve imati podjednako. Plakala sam sam neutješno na šta mi je rekao da sam nerazumna i da je to njegovo pravo po šerijatu.

Provela sam besanu noć, ujutro sam sačekala da ode iz kuće, spakovala sam najnužnije za moju curicu i za sebe, napisala mu pismo da ga ostavljam i da me ne traži i napustila stan.

Nazvala sam jednu maminu tetku koja je živila sama u stanu u blizini Bugojna i pitala je mogu li sa djetetom doći kod nje jer sam u problemima. Primila me je kao da sam joj kćer. Pružila mi je svu podršku i bila mi je potpora u svakom smislu. Zahvaljujući njoj našla sam posao i nastavila sam studirati. Zbog studija mi je posebno drago zbog moje mame rahmetli, znam koliko je njoj značilo da imam diplomu. 

Skinula sam hidžab i odbacila sve navike koje su me tištile. Nastavila sam klanjati jer mi to daje snagu i to je čini mi se pored mog djeteta jedino dobro što mi se dogodilo u tom braku. Moja curica sada ima lutke koje imaju oči i zajedno ih oblačimo, presvlačimo i kupamo. Sama sam i nespremna da ulazim u bilo kakvu vezu jer sam kako tetka kaže istraumirana, ali da će se naći neko ko će me oboriti s nogu.

Dušu sam otvorila jer ne želim da iko doživi moju sudbinu. Ako se neka djevojka ili žena prepozna u mojoj priči, treba da zna da je moguće izaći iz tog začaranog kruga i nastaviti normalan život."

 

Ne propustite