Filmovi koji su bili zabranjeni u Jugoslaviji
Jugoslovenska kinematografija, koliko god da je bila hvaljena, imala je svoju mračnu stranu i nije bila imuna na zabrane. Specifični EX-YU stil podrazumjevao je ono što bismo nazvali sirovim, naglašenim scenama s puno psovki i prostota, scena nasilja i zločina, a sve začinjeno gomilom crnog humora. Ali, neki filmovi su u tome ipak izgleda pretjerali, pa su tadašnje vlasti odlučile da ih cenzurišu u periodu od 1947. do 1991., kad je snimljeno preko 1000 filmova.
1. Grad (1963) Scenario: Kokan Rakonjac, Marko Babac, Živojin Pavlović Uloge: Stole Aranđelović, Slavko Simić, Miloš Žutić
Ovaj film je jedini koji je bio i sudski zabranjen u bivšoj Jugoslaviji, što je svakako bilo neobično za vrijednosti socijalizma, jer je znatno češća bila praksa u kojoj bi vladajuća garnitura odlučila da se on ne prikazuje, pa mjesta za sud nije ni bilo.
Za to nije bila zaslužna golotinja, već neki drugi elementi koji su smetali vlast u ovoj psihološkoj drami, koja pleše na granici depresije i melanholije.
Pretpostavka je da komunistima nije smetala kritika prikazane stvarnosti u filmu, već sama činjenica da je film imao drugačiji odnos prema stvarnosti. Verovatno ni likovi iz filma nisu bili baš poželjni - od homoseksualca do prostitutke, a ključan je i trenutak u kojem se pojavljuje i prsluk iz Italije, za kojeg se kaže kako je lepši od jugoslovenskog. Provokativan je bio i lik kapitaliste kao direktora poduzeća, kao i smrt ratnog invalida partizana kojeg su pretukli nasilnici - sve u svemu, sudskom odlukom je naređeno da se film spali, ali ipak se čuva u arhivima.
(express.hr)