'Ljudi moji, ne bi vjerovali, baš sve je tako bilo kako je rekla'
2013. godine dok sam bila već u dužoj vezi došla je jedna teta Nada gdje sam radila kao konobarica prvu, treću i pola druge smjene, počela mi postavljati čudna pitanja, na kraju je tražila da mi gleda u dlan. Rekla mi je da me vidi u državnoj uniformi, da ovo nije moja zemlja, kako ću upoznati nekog iz inostranstva i da će to biti to. Po vr’ toga još neke stvari je rekla, nebitno. Ljudi moji, ne bi vjerovali, baš sve je tako bilo kako je rekla, odem u vojsku, raskinemo pred svadbu, malo malo iskače mi prilika za inostranstvo, ljudi moji, bojim se otići odavde kad znam da se neću vratiti.
2013. godine dok sam bila već u dužoj vezi došla je jedna teta Nada gdje sam radila kao konobarica prvu, treću i pola druge smjene, počela mi postavljati čudna pitanja, na kraju je tražila da mi gleda u dlan. Rekla mi je da me vidi u državnoj uniformi, da ovo nije moja zemlja, kako ću upoznati nekog iz inostranstva i da će to biti to. Po vr’ toga još neke stvari je rekla, nebitno. Ljudi moji, ne bi vjerovali, baš sve je tako bilo kako je rekla, odem u vojsku, raskinemo pred svadbu, malo malo iskače mi prilika za inostranstvo, ljudi moji, bojim se otići odavde kad znam da se neću vratiti.
