'Prije osam godina, djevojka mi je završila u bolnici'

Prije osam godina, djevojka mi je završila u bolnici. Nije se budila, doktori su je već otpisali. Ubijedio sam nekako njene roditelje da me puste unutra (imali smo jedva sedamnaest godina) i gledao je kako spava. Nisam smio da joj priđem, plašio sam se da će nešto da joj se desi ako se pomjerim. Znali smo se oduvijek, roditelji su nam bili prijatelji, i mi smo se sa petnaest “smuvali”. Nije to bio prvi put da je u bolnici, tri godine pre toga ustanovljen rak. Nisam shvatao koliko je to opasno, znao sam da će da se probudi. Ali nije bilo isto drugi put. Skupio sam snagu i prišao joj, pokušao da se oprostim od nje, ako to bude bio zadnji put da je čujem kako diše. U trenutku sam se sjetio prvog poljupca, onog “hoćeš da mi budeš djevojka?” I svakog zajedničkog trenutka. I onda – mali osmjeh i osjetim kako mi je stegnula ruku. Evo, osam godina kasnije, moja princeza se izborila sa rakom, rodila mi najlepšu kćerkicu na svijetu i planiram da je zaprosim. Držite mi fige.