'Ne želim veliku svadbu, ali...'

Ne želim veliku svadbu. Ne želim 150 gostiju od kojih pola ne poznajem ali su eto familija, a sa ostalima nisam ni bliska ali je red da ih pozovem. Ne želim pečenje i bend i veliko slavlje i fotografije sa svih 150 gosta gdje stojim u istoj pozi, a vidi se da sam na svakoj slici sve manje i manje nasmijana jer mi nestaje strpljenja. Ne želim nikakve običaje, nikakva kola, nikakvu "kupovinu mlade". Želim njega, najbližu porodicu, možda dva ili tri prijatelja. Želim tamburaše i starogradske pjesme da mi sviraju uz večeru negdje kraj mora. Želim običnu bijelu haljinu, nikakve pufne i velove, želim da se našminkam sama i želim nezaboravno veče sa najbližima. Razumije me samo majka, dok se baka ponaša kao da tražim nemoguće.