Objavljen UN-ov izvještaj: Nazire se novi val nasilnih prosvjeda u arapskim zemljama
U decembru 2010. egipatska vlada rapravljala je o otkrićima nacionalnog istraživanja o mladima. Samo 16 posto populacije između 18 i 29 godina izašlo je na izbore, a samo se dva posto javilo da volontira. Generacija je apatična, zaključili su ministri i nastavili vrtiti palčeve. Nekoliko sedmica kasnije egipatska mladost napunila je ulice i i srušila predsjednika Hosnija Mubaraka, piše Economist.
Posljednji UN-ov izvještaj o razvoju u arapskim zemljama, koji je jučer objavljen, pokazuje da iz Arapskog proljeća nisu izvučene nikakve pouke. Pet godina od revolta koji je rušio arapske vođe režimi su mnogo oprezniji spram bunta, ali i dalje ne razumiju njegove uzroke.
Sukobi uništavaju države
Kako države propadaju, mladi se sve više identificiraju s religijom, sektom ili plemenom nego s domovinom. Prije 14 godina u pet su arapskih država postojali otvoreni sukobi. Danas ih je 11. Predviđanja kažu kako će do 2020. tri od četiri arapske države biti ranjive sukobima.
Iako su dom za tek oko 5 posto svjetske populacije, 2014. godine arapski je svijet bio žrtva 45 posto svjetskog terorizma, 68 posto smrti u borbama, imao je 47 posto interno dislociranih, odnosno ljudi koji su se iz jednog kraja svoje zemlje morali preseliti u drugi i 58 posto svjetskih izbjeglica. Osim što ubija i osakaćuje, rat uništava infrastrukturu i ubrzava dezintegraciju.
Nezaposlenost raste brže od populacije
Populacija od 15 do 29 godina starosti u arapskom svijetu broji 105 miliona i brzo raste, ali nezaposlenost, siromaštvo i marginalizacija rastu još brže. Nivo nezaposlenosti mladih je 30 posto, dvostruko više od svjetskog prosjeka od 14 posto. Više od polovice mladih Arapkinja koje traže posao ne uspijevaju ga naći.
Uprkos tome, vladanje ostaje u domenu nasljedničke elite. “Mladi se ljudi ovdje osjećaju diskriminirano i isključeno. Mnogi na vlasti ne rade puno više od pukog govora, spajajući probleme mladih s bezubim ministarstvima sporta”, stoji u izvještaju.
Visoko obrazovani napuštaju regiju
Arapski režimi reagiraju na sigurnosne prijetnje dodatnim stiskanjem šake. Vlade radije kupuju strano oružje nego što ulažu u stvaranje kapitala. U zemljama rastriganim sukobima, mladi žive u ograničenim zonama unutar vlastitih država i ne mogu putovati.
Mnogi visokoobrazovani mladi napustili su regiju. Izvještaj kaže da bi olakšavanje putovanja između zemalja regije bilo korak u pravom smjeru. Iako je prije samo sto godina cijela regija imala zajedničko tržište, mladim Arapima često je lakše dobiti studentsku vizu za Europu nego za neku od susjednih država. Uprkos nominalnom bratstvu koje proklamira Arapska liga, putovanje bez viza između zemalja članica nije baš uobičajeno.
Mladi Arapi spreminiji na prosvjede
Iako ih glasa manje od svjetskog prosjeka, arapski su mladi spremniji na prosvjede. UN-ov izvještaj kaže da se arapski protesni pokreti događaju ciklično, svakih pet godina. Nemiri u sjevernoj Africi događali su se 2001., zatim 2006. pa 2011. Novi val nemira mogao bi uslijediti uskoro.
Mladi Arapi radije biraju direktnije i nasilnije modele političkog ponašanja, posebno ako ne vjeruju da postojeći modeli participacije funkcioniraju. Nova generacija je najbrojnija, najobrazovanije i najurbaniziranija u povijesti regije. Zahvaljujući društvenim mrežama usklađeni su sa modernim svijetom.