'Volim je najviše i nikad neću zaboraviti da je ona jedina uvijek bila uz mene kad me drugi nisu htjeli ni pogledati'

Dok sam bila mala moji roditelji su imali 2 kredita. Teško smo se borili, i za užinu sam imala po 10 dinara dovoljno da kupim kiflu, nikad se žalila nisam. Imala sam jednu pravu prijateljicu sa kojom sam sve dijelila. Ja njoj dam pola moje kifle, ona meni pola sokića ili čokoladice i tako uvijek. Davala mi je svoju garderobu i uvijek bila uz mene. Završila sam dobru školu, zaposlila se u Njemačkoj. Prvo sam otplatila sve dugove mojih roditelja, i obećala sebi da ću pomoći i drugarici koja je u teškoj krizi. Došla sam u Srbiju poslije 2 godine, ona me je čekala u suzama... Plakale smo kao mala djeca, volim je najviše i nikad neću zaboraviti da je ona jedina uvijek bila uz mene kad me drugi nisu htjeli ni pogledati!