'Od kako znam za sebe jedino čime sam se željela baviti je biti plesačica'
Od kako znam za sebe jedino čime sam se željela baviti je biti plesačica, da igram u nekom velikom klubu gdje će me na stotine muškaraca i žena da pozorno gledaju i da mi se dive. Moji roditelji za to nisu htjeli ni da čuju, pogotovo moj tata, a jedina osoba koja me je u tome shvatala, barem sam tako mislila, bio je moj ujak. Kada sam napunila 18 godina ponudio mi da me odvede u Njemačku, obzirom da je tamo i živio, te mi je obećao da će mi srediti da igram u jednoj od najvećih diskoteka u evropi. Nije mi trebao dva puta reći, iako je to značilo da moram napustiti srednju školu. Spakovala sam stvarčice i bez da sam rekla mojima gdje idem otišla sa ujakom. Ujak je vrlo brzo ispunio svoje obećanje iako diskoteka nije bila velika kako je obećao svidilo mi se i konačno sam uživala. Međutim mome uživanju je brzo došao kraj. Nakon samo par noći shvatila sam da posao igračice nije samo igranje već još nešto, nešto što mi se uopšte nije svidjelo. Nakon nastupa svako veče sam morala da budem sa muškarcima kojim bi se tokom večeri svidjela, tačnije ne svim, onim koji su bili spremni debelo da plate. Požalila sam se ujaku i rekla mu da to ne želim da radim, a on mi je rekao da moram, jer je on potegao neke veze da me zaposli i naprosto sada ne mogu odustati. Kaže kako je to sastavni dio posla igračice i da sam toga trebala biti svjesna. Baš se loše osjećam, iako je ujak generalno dobar prema meni nekada imam osjećaj kao da sam njegova robinja.