"Imala sam jedno prijateljstvo, koje nikad niko neće zamijeniti"

Imala sam jedno prijateljstvo, koje nikad niko neće zamijeniti. Upoznale smo se po početku srednje škole, i ubrzo nakon toga se sprijateljile. To je trajalo svega dvije godine, zahvaljujući djevojci koja je stala između i narušila to zauvijek. Sada par godina poslije toga, nekako me stižu sjećanja i često se sjetim kako smo provodili polovicu dana u istoj klupi a poslije toga se zvale na kućni, i pričale još tri sata. Ili smo se samo smijale, šutile. Bile smo jedna za drugu tu bukvalno 0/24. Jednom smo se posvađale i nismo pričale oko mjesec dana. Srele smo se na popravnome, ona je ušla unutra, ja sam držala fige da prođe. Izašla je, i pogledala me, pa sa ogromnim osmjehom i suzama u očima zagrlila. Nemoguće za opisati. Sada kada znam da ima problema, voljela bih da mogu biti tu za nju, a vjerujem da bi i ona to željela. Mada, ona je sada daleko, i sumnjam da ćemo ikada više propričati.