'Zaposlen sam u hitnoj kao tehničar, i prošle nedjelje smo primli poziv u kom nam je rečeno da je djevojčica...'

Zaposlen sam u hitnoj kao tehničar, i prošle nedjelje smo primli poziv u kom nam je rečeno da je djevojčica poslije časova, ispred škole, bez pulsa i bez disanja. Palimo sirene, vozimo kroz crveno, jurcamo po gradu i ubrzo stižemo na mjesto nesreće. Doktorka i ja prilazimo i zatičemo stravičan prizor. Djevojka potpuno blijeda, leži i ne diše, oko nje apsolutno nikog nema da pomogne, sem njene drugarice koja je pozvala hitnu i pobjegla. Započeli smo sa reanimacijom, koja je nama trajala kao vječnost. Provjeravali smo vitale nakon svakog ciklusa, ništa, ravna linija. Nakon 15 minuta rada na sred ulice, doktorka i ja razmišljamo da li da prekinemo sa reanimacijom, jer vidimo da nema svrhe. Odlučili smo da je ubacicmo u kola i na putu do urgentnog nastavimo reanimaciju. Na pola puta, kada smo mislili da su šanse da preživi nemoguće, začulo se pištanje aparata. Nakon pola sata reanimiranja, dobili smo puls! Sreća koju smo tad osjetili ubrzo je prestala, jer smo saznali da je u ovakvo stanje upala zbog GLADI!