" Nikada neću zaboraviti dan kada sam radio na neurološkoj intenzivnoj"

Nikada neću zaboraviti kada sam, dok sam radio na neurološkoj intenzivnoj, pogledao pacijenticu koja je široko otvorenih očiju gledala prema gore, u jednu tačku. Ne trepće, ne diše, ne pomijera se, u polusijedećem je položaju. I tako sigurno 2 - 3 minute. Na jednom dubok uzdah i onda izdisaj, sklopiše se oči i glava spade prema naprijed. Nemoguće je opisati osjećaj kada osoba koja umire gleda smrt ''oči u oči'' a vi tu ne možete učiniti ništa. Nemoguće je dočarati trenutak u kojem svjedočite odlazak duše - gledaš a ne vidiš, a svjedočiš.