''Prije osam godina, djevojka mi je završila u bolnici''

Prije osam godina, djevojka mi je završila u bolnici. Nije se budila, doktori su je vec otpisali. Ubjedio sam nekako njene roditelje da me puste unutra (imali smo jedva sedamnaest godina) i gledao je kako spava. Nisam smio da joj pridem, plašio sam se da ce nešto da joj se desi ako se pomjerim. Znali smo se oduvijek, roditelji su nam bili prijatelji, i mi smo se sa petnaest “smuvali”. Nije to bio prvi put da je u bolnici, tri godine prije toga ustanovljen rak. Nisam shvatao koliko je to opasno, znao sam da ce da se probudi. Ali nije bilo isto drugi put. Skupio sam snagu i prišao joj, pokušao da se oprostim od nje, ako to bude bio zadnji put da je cujem kako diše. U trenutku sam se sjetio prvog poljupca, onog “hoceš da mi budeš djevojka?” I svakog zajednickog trenutka. I onda – mali osmijeh i osjetim kako mi je stegnula ruku. Evo, osam godina kasnije, moja princeza se izborila sa rakom, rodila mi najlepšu kcerkicu na svijetu i planiram da je zaprosim. Držite mi fige.