'Na početku studiranja stanovao sam u stanu svojih rođaka koji žive u inostranstvu'

Na početku studiranja stanovao sam u stanu svojih rođaka koji žive u inostranstvu. Stan se nalazio u jednom ogormnom soliteru, a ja dijete sa sela nisam baš bio upućen kako funkcioniše kućni red u tim zgradurinama. Jedne noći sam izašao u hol zgrade sa kesom lješnjaka i cipelom, sjeo na stepenice i krenuo da lomim lješnjake, nisam htio da pravim buku ljudima koji žive ispod mog stana,pa sam mislio da me u hodniku niko neće čuti. Desetak minuta kasnije otvaraju se vrata susjednog stana, izlazi djevojka u pidžami i pita: čovječe da li si ti normalan, šta to radiš, jel' vidiš koliko je sati, ljudi ne mogu da spavaju od tvog lupanja. Rekoh joj da sam samo htio da napunim činiju lješnjacima i da ih prelijem čokoladom, okrenula se i ušla, a potom ponovo izašla noseći klompu i rekla daj da ti pomognem, ali da daš malo i meni. Tako smo se upoznali i zaljubili, trajalo je neko vrijeme i neslavno se završilo, ali nema veze ja se i dalje s vremena na vrijeme sjetim nje i te oktobarske noći 2006, ne onako tužno, nego sa sjetom.