Ovako izgleda život sa šizofrenijom: Ona svaki dan vidi demone, radi užasne stvari! (FOTO)

Halucinirala je sve vrijeme, i danju i noću, i budna, i dok spava. Skakala je, udarala glavom o zid, a kad bi se pogledala u ogledalo, vidjela bi sebe bez lica.
  

Kada je Rejčel Star Viters bila dijete, svuda oko nje vidjela je demone. Tako je razumila svjetlost koja je noću ulazila u njenu sobu, pomerala stvari, a drveće joj se cerilo u lice i pravilo grimase. Borila se da razumije taj užasni, iskrivljeni svijet oko sebe.

"Ako je crkva bila otvorena, bila sam tamo", otkriva Rejčel, koja je jedini spas nalazila u verskoj građevini, gdje je svještenim licima otkrila kako izgleda njen život svakog dana. Oni su se složili da su u pitanju demoni.

Sve dok nije malo porasla, Rejčel nije znala da su njena priviđenja tako neuobičajena i da nema mnogo ljudi koji vide isto što i ona. Mislila je da je svima tako. To je shvatila tek u srednjoj školi, kada se povjerila prijateljima koji su je zapanjeno gledali.

"Svake večeri sam se plašila odlaska u krevet. Demoni su bili svuda - na plafonu, pomjerali su se, imali su užasna lica. Bili su na zidovima, izlazili na drveće, bili su svuda. Mnogo njih stajalo je u ćoškovima moje sobe", prisjeća se Rejčel, koja je zbog ovih užasnih iskustava razvila svoje odbrambene mehanizme i rituale.

"Ako bih ležala na sredini kreveta potpuno nepomična, veći dio vremena me nisu dirali".

Rejčel je počela da ispoljava i simptome depresije i bijesa, što su primjetili njeni roditelji i odveli je kod ljekara. Ali, problem je bio u tome što je ona mislila da se to svima događa, pa nije pričala ni doktoru ni roditeljima o svojim traumama.

Nasilne, strašne misli uvukle su se u njenu glavu. Zamišlala je kako će sebi bušilicom probušiti lobanju. Halucinacije su postale sve češće, intenzivnije i uznemirujuće više nego ikada. Sve vrijeme je razmišljala o samoubistvu.

Nastavnici u školi su se složili da je Rejčel zaposeo demon, i nad njom izvršili egzorcizam. Kada to nije upalilo, saopštili su da je egzorcizam bio neuspješan jer ona voli Satanu u sebi.

Halucinirala je sve vrijeme, i danju i noću, i budna, i dok spava. Skakala je, udarala glavom o zid. Kad bi se pogledala u ogledalo, vidjela bi sebe bez lica. Uzela je nož i sekla lice.

"Nikad nisam imala namjeru da odstranim cijelo lice, samo da učinim bilo šta kako bi priviđenje nestalo. Nisam znala šta više da uradim. Ali ni to nije pomoglo", kaže Rejčel.

Tada je sve ispričala roditeljima, koji su je užasnuti odveli kod psihijatra. On joj je dijagnostikovao težak oblik paranoidne šizofrenije i prepisao lijekove.

Danas, ona ima 31 godinu, završila je fakultet, radi kao profesionalni kaskader, ali i dalje ima halucinacije. Budući da je oblik njene bolesti vrlo težak i rijedak, Rejčel ne reaguje stopostotno na lijekove, i nikada se neće osloboditi priviđenja. Ali, bar je njeno ponašanje pod kontrolom i mnogo je više trenutaka kada je svjesna realnog života oko sebe,prenosi Stil.

Ipak, i danas kada razgovarate sa Rejčel, nikad nećete biti sigurni da li zapravo halucinira ili je svjesna. Ona o svojim užasnim uspomenama govori sa nekom vrstom divljenja.

Nakon dijagnoze, danima je guglala o šizofreniji.

"Sve što sam našla bili su medicinski podaci o serijskim ubicama. Bila sam van sebe, zar je moguće da su to ljudi slični meni?", pitala se Rejčel, koja i dalje pati od suicidalnih misli.

Kako bi dodatno ispunila vrijeme i pokušala da izbjegne halucinacije, Rejčel ima svoj kanal na portalu Youtube, na kojem pruža podršku onima koji su u sličnoj situaciji i pokušava da javnosti predstavi kako stvarno izgleda život sa šizofrenijom.

"Svijet nije stvoren za ljude poput nas. Stvoren je za normalne ljude. Ali, zapravo, jako mali broj ljudi je stvarno normalan", poručuje Rejčel.

Prema podacima Nacionalnog Instituta za mentalno zdravlje, 7 ili 8 osoba od 1.000 oboli od šizofrenije, što ovaj poremećaj čini jednako učestalim kao opsesivno-kompulsivni.

"Na neki način, šizofrenija je prototip mentalnih bolesti, jer predstavlja ludilo", kaže šef odjeljenja psihijatrije na Univerzitetu Kolumbija, Džefri Libermen za Business Insider.

Ovu bolest je neophodno držati pod ljekarskim nadzorom i terapijom, jer su pacijenti stalno izloženi iluzijama, nepovezanim mislima, nepovezanom govoru, nekontrolisanom ponašanju i halucinacijama.