Obavezno 'štivo' dama: Časopis koji smo s nestrpljenjem iščekivali, iščekivali i kupovali

Koliko ste puta uhvatili sebe da se sa osmijehom na licu prisjećate nekog ljepšeg, davnog vremena?

Tako zaklopim oči i mislima prizovem majku. 

Dolazi kući sva ushićena, a u rukama najnoviji broj Burde, a ja kao i svaka tinejdžerka tada, skokom do stola, da gledam s majkom.

Tako zamišljam sve kao veliku djevojku. 

- Jao mama, kako bi mi ovo lijepo stajalo.

- Ama sašila bih ja tebi, a znam te, nećeš ti ovo nositi.

I opet majka sašije...

Kako bi bilo sad lijepo prelistati jednu Burdu, to obavezno 'štivo' dama socijalističkog društva. Kako bi bilo lijepo prelistati one umetnute šnitove i maštati kako bi to nama stajalo.

Iako Burda nije bila baš jeftina, ipak smo  je svakog prvog u mjesecu sa nastrpljenjem iščekivali. 

Iščekivali i kupovali. Kupovali i maštali. Maštali i odrastali.