Gospodo, izumiru vam glasači

piše: Prof.dr. Damir Marjanović

Bio je to popis u jednoj zemlji seljaka na brdovitom Balkanu. U jednoj zemlji gdje su sasvim obične stvari poput vodosnabdijevanja, pasa lutalica ii deratizacije u domenu visoke politike. U zemlji u kojoj lako zaboravljamo i rado ponavljamo istoriju svakih par desetljeća, i to upravo one najveće greške jer mi ne učimo na njima.
E baš u toj zemlji mi od popisa napravismo maškaradu, političku zavrzlamu i dobar izgovor da nas naši mudri lideri, vođe, oni neprikosnoveni uvjere da baš zbog popisne metodologije može čak i da se zarati ako bude trebalo. Dakle, nije do njih jadnih i nesposobnih, nego do “statističke neusklađenosti procesa i nepodobnosti znanstvene metode”. Ma da, svakako!

No, na kraju, desi se čudo i dođoše rezultati. Oni koji su vodili državnu statističku agenciju poslušaše mnoge vapaje (uključujući i one iz prijašnjih kolumni) i objaviše ono što je zatečeno na terenu. A to objavljeno, u surovim brojkama, mnogima koji u svemu traže izvor političkih neslaganja se (ne) sviđa. 
Vjerujem da jadni statističari, matematičari, demografi (uglavnom štreberi iz sličnog svijeta iz kojega i ja dolazim) nisu ni sanjali da će doći dan kada će postati zvijezde i kada će cjelokupna bh. javnost zaboraviti i na europsko prvenstvo i “tamo neki odlazak” Britanije iz EU, te će samo čekati rezultate njihovih jednostavnih statističkih operacija. Nikada nešto tako jednostavno kao statistika nije izazvalo lavinu (ne)stručnih i (ne)bitnih reakcija.

Svakako su udarne objave u medijima bile koliko kojih konstitutivaca imamo, gdje ih je više, a gdje ih je manje. Pojedini su se naslađivali i pitali gdje li je to “njihovo” multietničko Sarajevo, odakle toliko Hrvata (mora da su im štimajući kvadrirali ukupni broj), dok su drugi tvrdili da tih 19.6000, mahom Bošnjaka, nema veze s RS, jer samo ponekad (najčešće ljeti i pred izbore) navrate tamo gdje su prijavljeni. E upravo ti, koji su se najviše “bunili” i reagovali, bili su najsretniji jer su dobili novu igračku oko koje će se prepucavati narednih nekoliko godina. Taman se “ofucala” priča o Sejdiću i Finciju, pa i ona o jeziku gubi na snazi i značaju, no srećom tu je popis i oni, kako se ono zvaše, nezeridenti, nevanzemaljci... Nerezidenti... E ti – to nam je od danas najdraža “stranjska” riječ u “političkom bh. žargonu”!

U toj borbi za “glasačke re(j)one” rijetki su, tek nešto kasnije, počeli primjećivati da nas ima manje za skoro milion, da imamo najveću stopu nepismenosti u regionu i da smo populacija u nestajanju. To da nas ima manje za oko 800.000 smo i znali. Početkom 90-ih su mnogi izginuli i otišli, a taj trend odlazaka se nastavio i svakim danom se sve više pojačava te dovodi u pitanje validnost i ovih jedva objavljenih podataka iz 2013, jer ko zna koliko je kofera spakovano u protekle tri godine! To da smo nepismeni nije ništa novo. Pored samog broja nepismenih trebamo se zapitati i o kvaliteti onih pismenih jer se u njima krije mnogo onih koji su svoju pismenost dokazali “po bolonjskom sistemu”. Nemojte se zavarati, opismenjavamo mi ljude, ali čim nauče da drže olovku, većina njih pobjegne glavom bez obzira! 
A u kakvom stanju je stanovništvo BiH jasno možete da vidite iz grafikona koji prikazuje stanovništvo prema starosti po petogodištima i spolu, na nivou BiH, inače objavljene na 50. strani prvog izdanja popisnih podataka.

Za razliku od mnogih, imao sam tu sreću da učim od najboljih i dobro se sjećam lekcija profesora Hadžiselimovića, vodećeg bosanskohercegovačkog populacionog genetičara i bioantropologa. Uzmete li neku od njegovih knjiga vrlo lako ćete pronaći detaljne podatke o tome šta je popis i šta su spolno-dobne strukture stanovništva, te na koji način se mogu tumačiti ovi grafikoni. Zanimljivo je da pojedini znanstvenici ovakve grafikone nazivaju i “stablima života” stanovništva neke zemlje. E pa, s obzirom na osnovne podatke prikazane u bh. stablu života lako možemo zaključiti da smo populacija u nestajanju!

Naime, od Drugoga svjetskoga rata pa naovamo, tačnije od 1948. i prvih poslijeratnih popisnih podataka, životno stablo nam nikada nije bilo progostički sumornije. Te 1948. i pored jasno vidljivoga nedostatka reproduktivno najbitnijeg dijela populacije od 25 do 35 godina mahom izginule u ratu, moglo se primijetiti da je broj najmlađih bio čak i iznenađujuće velik. Stanovništvo se nakon dugotrajnog rata obnavljalo relativno brzo, vjerovatno nošeno optimizmom i nadom za bolju budućnost. Petnaest godina poslije, dakle 20 godina nakon početka rata, životno stablo je imalo oblik “progresivne piramide” i značajnoga rasta populacije. Taj oblik je bio uvjetovan svim onim što su tadašnje vlasti radile da bi obnovile populacije ovih prostora. I uspijevali su u tome. No, nakon toga dolazi do ekonomske stagnacije i “privremenog odlaska u inostranstvo” mnogih radno sposobnih, što se odrazilo na to da 1981. bh. stablo života poprima oblik “košnice” koja ukazuje na stagnaciju stanovništva u cjelini. I danas, kojih 30-ak godina poslije, na grafikonu s 50. stranice nema više ni traga “progresivne piramide” ni “stagnirajuće košnice”, nego nam je stablo života u obliku “regresivne urne” ili u prevodu – izumiremo!

Na tom grafikonu vidimo desetkovanu generaciju 40-godišnjaka, popularnog ratnog topovskog mesa iz ranih 90-ih, vidimo desetkovanu generaciju djece koja su se trebala rađati u prvoj polovini tog crnog desetljeća i ono što je najzabrinjavajuće, vidimo skoro prepolovljen procenat najmlađih, onih 0–10 godina u odnosu na 1991. Prepolovljenu želju da se djeca rađaju u ovoj zemlji i u ovom okruženju za 20–30 godina će osjetiti i naši parlamentarci i njihovi prijestolonasljednici jer neće biti nikoga da zarađuje njihove paušale i penzije.

No, s obzirom na to da se “našim vođama”, koje malo toga osim njih samih zanima, ne daju čitati ovako dugi tekstovi, dozvolite mi da im sumiram – izumiru vam glasači!
U međuvremenu, profesore Hadžislimoviću, oprosti što sam ovako pojednostavio i uprostio stvari. Znam ja da nije sve u toj statistici i da ima mnogo i u drugim “okolinskim faktorima”, ali danas je sedmica popisa, pa sam se malo više osvrnuo na to, jer za tri dana i ovo će čudo proći.