Pomaže Bog (Islandu)

„Iceland Mag“, islandski news-portal na engleskom jeziku, objavio je nedavno kako „0.0 posto mlađih od 25 godina u toj zemlji ne vjeruje da je Bog stvorio Zemlju“, te da islandsko društvo postaje „sve više sekularno“, jer se, kako navode, tek oko 61 posto stanovnika tog ostrva – sa trendom opadanja - smatra vjernicima. Istraživanje takođe „otkriva“ da čak 94 posto osoba mlađih od 25 godina vjeruje da je naš lijepi i plavi svijet nastao velikim praskom, 42 posto je reklo da su hrišćani, a oko 40 posto da su ateisti.

Podaci, kao takvi, vrlo vjerovatno su vjerodostojni i čovjek nema razloga da se ne složi sa njima. Međutim, ova je vijest pokrenula još jednu široku raspravu na društvenim mrežama i komentarima web-sajtova na Balkanu koji su je preveli i prenijeli sa, uglavnom, bombastičnim naslovima tipa „Mladi na Islandu ne vjeruju u Boga“, ili „Nula odsto mladih na Islandu vjeruje da je Bog stvorio svijet“ i slično.

Dakle, žele nam nešto poručiti.

Međutim, zbog čega bi nekoga na Balkanu uopšte trebalo zanimati u šta, da li, koliko i zašto Islanđani – njih cirka tristo hiljada – vjeruju u Boga ili veliki prasak ili u pokojnog tetka njihovog pobratima iz prvog braka majčine sestre? Google ne laže i ako ukucate „Iceland, God, 25 years, youth, believe“ ili neku konkretnu rečenicu poput „Icelanders don't believe in God“ – rezultati će vam otkriti da skoro nijedan (ozbiljan) svjetski sajt, mimo islandskih, nije objavio ovu vijest. No, ako ukucate „Island, mladi, vjera, Bog, 25 godina“ ili neku sličnu rečenicu – primijetićete da su (ozbiljni) sajtovi iz Srbije, Crne Gore, BiH i Hrvatske objavili ovu dalekoislandsku vijest i „obojili je“ naslovima koje sam već spomenuo i stavili ih na prve strane.

Praksa i potreba balkanskog naroda (i medija?) da se javno bavi Bogom, turskim i indijskim sapunicama, farmama, braćom, potonućima trajekata negdje oko Indonezije i uopšte tuđom brigom zaista fascinira. Zamislite, recimo, The Guardian, ili NYT, DW, Reuters, AFP, RT ili Mumbai Times, ili Suddeutsche Zeitung, Shanghai Daily, NZ Stuff, ili The Sydney Morning Herald kako na naslovnicama objave da nekakvi Islanđani (ne) vjeruju u Boga. Zvuči glupavo, zar ne? I ne samo glupavo – zvuči previše, beskorisno, nerelevantno za bilo koji drugi narod na ovome svijetu (pa stvorio ga Bog ili veliki prasak ili Hawking lično) – osim za Islanđane.

Zbog čega, onda, ta vijest ima preko 1700 FB dijeljenja na jednom ozbiljnom regionalnom sajtu – ne znam. Ne znam ni da li znam bilo koju drugu odliku Islanđana, osim da su bijeli i pjegavi i da im je zemlja lijepa kao slika. Ali, evo, sad znam sve o njihovom odnosu sa Bogom i pravo da vam kažem – briga me.

Postoji priča o jednoj babi koja je doživjela 128 godina, a pila je, pušila, izlazila u provode, kockala i živjela od brze hrane. Kada su je pitali koja je tajna njene dugovječnosti, odgovorila je „gledam svoja posla, sine“.

Gledam-svoja-posla.