Trik od pet sekundi otkriva koji je pravi paradajz, a koji "plastični"

Lažni paradajz ove sezone košta isto kao i pravi, a razliku često primijetimo tek kada ga isiječemo kod kuće – tvrda sredina, bijele žilice i ukus kao da je izvađen iz zamrzivača usred zime.

Pijaca u junu izgleda kao pravi raj, ali mnogi kupci imaju osjećaj da se na tezgama često prodaje „plastika“ u crvenom pakovanju.

Jedna iskusna domaćica sa pijace godinama koristi trik koji traje svega pet sekundi. Nema potrebe za dugim mirisanjem, gnječenjem ili raspravom o sortama.

Dovoljan je samo jedan pokret ruke da odmah procijenite nosite li kući pravi, sočni paradajz ili skupo razočaranje.

Kako za pet sekundi prepoznati pravi paradajz?
Uzmite paradajz u ruku i procijenite njegovu težinu. Pravi plod, sazrio na suncu, uvijek je teži nego što izgleda na prvi pogled. Paradajzi iz plastenika, ubrani dok su još bili zeleni pa naknadno dozrijevani tokom transporta, često su lagani i šupljikavi.

Razliku ćete osjetiti odmah, bez ikakve vage.

Glavni problem je način uzgoja i transporta. Paradajz koji stiže iz udaljenih krajeva bere se dok je još tvrd, a zatim dozrijeva tokom prevoza. Iako spolja pocrveni, iznutra često ostaje tvrd, brašnjav i bez dovoljno soka.

Takav plod trgovcima odgovara jer je otporniji na oštećenja i duže traje na tezgi. Kupci, međutim, plaćaju cijenu domaćeg proizvoda, a dobijaju paradajz koji nema pravi ukus.

Najveći problem nije samo u uvozu, već i u tome što se danas gotovo svaki paradajz prodaje pod istim nazivom, pa se kupci moraju oslanjati na vlastita zapažanja.

Koji detalji na kori otkrivaju kvalitet?

Pogledajte donji dio ploda, nasuprot peteljci.

Pravi paradajz obično ima tanku, jedva vidljivu zvjezdicu i nježnu kožicu. Kod lošijeg ploda ta zona može biti debela, bijela ili ispucala. To često ukazuje na to da je paradajz ubran prije pune zrelosti.

Boja takođe može otkriti mnogo. Prirodno sazreo paradajz rijetko je potpuno ujednačeno crven. Često ima nešto tamniji dio oko peteljke ili blage narandžaste nijanse. Potpuno jednolična boja može ukazivati na drugačiji način dozrijevanja.

Dobar savjet je da pitate prodavača odakle potiče paradajz i, ukoliko je moguće, zamolite da jedan plod prereže prije kupovine. Domaći paradajz obično je sočan i pun aromatičnog soka sa razvijenim sjemenkama.

Iskusni kupci na pijacu dolaze rano, prije devet sati, kada je izbor najveći i kada je lakše pronaći kvalitetne plodove.

Šta uraditi ako ste već kupili loš paradajz?
Ako ste ipak kupili paradajz bez ukusa, nemojte ga odmah baciti.

Isijecite ga na četvrtine, lagano posolite i ostavite da odstoji oko pola sata. So će pomoći da se oslobodi višak vode i donekle poboljša ukus.

Takav paradajz možda nije idealan za svježu salatu, ali može odlično poslužiti za sosove, čorbe ili pečenje u rerni uz malo bijelog luka i origana.

Jedna od najvećih grešaka jeste čuvanje paradajza u frižideru. Niske temperature umanjuju njegovu aromu i utiču na teksturu.

Pravi paradajz najbolje je držati na sobnoj temperaturi, na tanjiru ili u korpi, okrenut peteljkom prema dolje. Tako će duže ostati svjež i zadržati svoj prirodni miris i ukus.