Otkriven scenario EVROPSKOG SUKOBA, moćna država SPREMA SE ZA RUSKU INVAZIJU

Svijet
Otkriven scenario EVROPSKOG SUKOBA, moćna država SPREMA SE ZA RUSKU INVAZIJU

Na sjeveru Norveške, duboko unutar planine prekrivene snijegom, britanski vojni planeri pripremaju se za ono što nazivaju „najvjerovatnijim scenarijem evropskog rata“. U tajnom kompleksu kod grada Bodø, okruženog morem i vrhovima Arktičkog kruga, Ujedinjeno Kraljevstvo uvježbava odgovor na rusku agresiju koja bi, prema zamišljenom planu, mogla početi neposredno nakon prekida vatre u Ukrajini.

Zamisao je jednostavna, ali zastrašujuća: proruskih nemira u jednoj od pograničnih država, destabilizacija iznutra, a zatim postepeno klizanje u sukob koji bi obuhvatio cijelu sjevernu Evropu. U toj simulaciji, ministri odbrane i generali nordijskih i baltičkih zemalja dobijaju fragmentarne izvještaje – isječke iz novina, dijelove obavještajnih analiza i objave s društvenih mreža – i moraju odlučiti kako bi njihove vlade reagovale kada bi se zaista našle pod pritiskom Moskve.

Kako piše Politico, vježba nije samo teorijska. Posljednjih godina Evropa se suočava s nizom incidenata koji pokazuju koliko je „visoki sjever“ ranjiv: sabotaže podmorskih kablova u Baltičkom moru, upadi ruskih dronova i aviona u zračni prostor NATO-a, te sve češći manevri ruskih brodova u blizini britanskih voda. Od 2014. godine, kada je Rusija anektirala Krim, Britanija pokušava izgraditi okvir zajedničke odbrane s evropskim saveznicima kroz Zajedničke ekspedicione snage (Joint Expeditionary Force – JEF), savez deset država od Islanda do Holandije.

Danas se, međutim, postavlja pitanje koliko je taj savez zaista spreman. Evropa, suočena s Trumpovom doktrinom povlačenja Sjedinjenih Američkih Država iz tradicionalnih sigurnosnih uloga, mora naučiti da se osloni na vlastite kapacitete. Arktik, čije se more svakim ljetom sve više topi, postaje nova linija razgraničenja moći – prostor u kojem se prepliću ruske baze, kineski istraživački brodovi i američki nadzorni sistemi.

Britanski ministar odbrane John Healey, koji je učestvovao u vježbi u Bodøu, izjavio je da „zemlje koje svakodnevno žive uz rusko vojno prisustvo najbolje razumiju rizike i najbrže mogu reagirati“. Ideja JEF-a zasniva se upravo na toj brzini – djelovati prije nego što se složeni NATO mehanizam pokrene. Dok Alijansa mora usaglasiti odluke 32 članice, JEF može reagirati u roku od nekoliko sati.

Norveški general Gjert Lage Dindal podsjeća da ruska agresija na Arktiku nije nova, ali da mijenja oblik. „Sada svjedočimo razvoju onoga što nazivamo sivom zonom rata – kombinaciji sabotaža, hakerskih napada, dezinformacija i prisustva bez otvorenog sukoba“, kaže on. „To je fenomen koji se širi cijelom Evropom i zato moramo naučiti reagirati zajedno.“

U teoriji, JEF je zamišljen kao fleksibilna sila koja može zaštititi sjever Evrope od nepredvidivih prijetnji. U praksi, međutim, mnogi stručnjaci sumnjaju da savez funkcioniše punim kapacitetom. Analitičari londonskog RUSI-ja upozoravaju da su pomorski i zračni kapaciteti ograničeni, dok rastuća strateška važnost Arktika zahtijeva jasnije političke odluke i ulaganja. Ed Arnold, istraživač tog instituta, smatra da je JEF „prirodno pozicioniran da preuzme vodeću ulogu, ali da nikada nije uspio artikulirati vlastitu svrhu“.

„JEF mora povratiti energiju i dugoročnu strategiju“, ocjenjuje Arnold. „Evropa ulaže u koaliciju voljnih koju predvode Britanija i Francuska, ali bez jasnog plana za sjever rizikuje da ostane nezaštićena upravo tamo gdje je najizloženija.“ Jedan laburistički zastupnik s iskustvom u oblasti sigurnosti, koji je za Politico govorio anonimno, dodao je da je JEF „tehnički sposoban za djelovanje, ali da još nema dovoljan politički mandat“. „To je ključno pitanje, jer će upravo JEF i Koalicija voljnih činiti prvu liniju odbrane od Rusije“, naglasio je.

Sljedeća faza priprema odnosi se na tehničke kapacitete – prije svega na ledolomce, specijalizirane brodove koji mogu ploviti kroz zaleđeno more. Rusija ih, prema procjenama, ima oko pedeset, od čega je najmanje trinaest sposobno za operacije u Arktiku, a sedam ih pokreće nuklearna energija. Kina ima pet takvih brodova, dok zemlje NATO-a, uključujući SAD, Švedsku i Finsku, zaostaju.

„Rusija živi u Arktiku“, upozorava general Dindal. „Kina istražuje i djeluje više nego Evropa. Ako želimo očuvati ravnotežu, moramo naučiti živjeti u ledu.“ Britanija za sada ne planira nabavku ledolomaca, već se oslanja na svoju pomorsku i zrakoplovnu ekspertizu. Ipak, pojedini britanski generali upozoravaju da bi zemlja mogla propustiti stratešku priliku ako ne iskoristi rastuće budžete za odbranu i ne uvjeri saveznike da kupuju britansku opremu za hladne klimatske uvjete.

Uprkos sumnjama, John Healey tvrdi da su u Bodøu svi saveznici pokazali spremnost da slijede britanski primjer. „Možete nas mjeriti po našem odgovoru na ruske prijetnje“, poručio je, najavljujući nove vojne vježbe i simulacije koje će se održati tokom zime.

Evropa, zaključuje Politico, pokušava preuzeti odgovornost za vlastitu sigurnost. Ali još uvijek, uprkos strateškim planovima i savezima, ne zna kako da tu igru – dobije.

Novo