Intervju sa Melihom Spahić: Implementacija inkluzije se odvija veoma sporo

Inkluzivno obrazovanje je još u velikoj mjeri nepoznanica velikom dijelu javnosti. Kako bismo javnosti približili pojam inkluzija i objasnili šta ona podrazumijeva, razgovarali smo sa mr. Melihom Spahić, profesoricom pedagogije i stručnim savjetnikom za razrednu nastavu u Pedagoškom zavodu u Mostaru.

Novi.ba: Šta je to inkluzija?

Inkluzija je proces uključivanja djece sa posebnim potrebama u redovne škole i ukupni društveni život. Radi se o osiguravanju  uslova za adekvatno uključivanje djece sa posebnim potrebama u nastavu redovnih odjeljenja u školi, kao i o uključivanju ove djece u cjelokupan društveni život.

Novi.ba: Kada i kako je započeo proces inkluzije u HNK?

Kao i svaki drugi proces konkretno vezan za obrazovanje,  proces inkluzije počeo je 2004. g. godine usklađivanjem postojećeg kantonalnog Zakona kojim se reguliše odgoj i obrazovanje sa Okvirnim zakonom, te donošenje Pravilnika o odgoju i obrazovanju djece sa posebnim potrebama.
Nakon definisanja zakonskog okvira, uslijedio je proces stvaranja uslova za implementaciju onog što se podrazumijevalo pod inkluzijom. Prije svega, kada je riječ o  Pedagoškom zavodu, uslijedila je permanentna edukacija direktora, nastavnika, odgajatelja i stručnih saradnika, izrada nastavnih sredstava, te praćenje implementacije cjelokupnog procesa.

Novi.ba: Kako biste ocijenili dosadašnju primjenu inkluzije u školama HNK-a?

Zbog složenosti cjelokupnog procesa, ali i postojećeg konteksta, neophodno je istaći da se implementacija inkluzije odvija veoma sporo i uz određene probleme. Jedno od najsloženijih pitanja o  kojem je neophodno razmišljati jeste kako mijenjati svijest i stavove onih koji su direktno ili indirektno uključeni u odgoj i obrazovanje.

Novi.ba: Prema Vašem mišljenju, koje bi još aktivnosti trebale biti poduzete da bi se unaprijedio proces inkluzije?

Naredni koraci bi trebali biti vezani za analizu  cjelokupnog procesa koji je realizovan u prethodnom periodu, analizu postojećeg konteksta u okviru kojeg se realizuje inkluzija, jasno definisanje dugoročnih ciljeva, prioritenih zadataka i konkretizovanih aktivnosti, vremenskih rokova, nositelja i odgovornih osoba u cjelokupnom procesu, sa posebno naglašenom kontinuiranom evaluacijom i samoevaluacijom. Sve planirane aktivnosti bi za konstantu trebale imati kontinuiranu edukaciju svih koji su uključeni u odgojno-obrazovni rad.