Politički Imun: Kako Milorad Dodik Prkosi Pravdi i Državi!
Milorad Dodik, predsjednik manjeg bh. entiteta Republike Srpske, i dalje predstavlja glavobolju za Evropsku uniju i međunarodnu zajednicu. I van granica Bosne i Hercegovine, njegov politički i pravni utjecaj snažno polarizira rasprave – kako u zemlji, tako i u regiji. Već gotovo dvije decenije na vlasti, Dodik oličava secesionističke ambicije RS-a, dodatno pojačavajući sigurnosne tenzije i etničke podjele u ključnoj državi Zapadnog Balkana, piše francuski list Libération.
Dok se Bošnjaci 11. jula prisjećaju pada Srebrenice i genocida nad više od 8.000 muškaraca i dječaka, Dodik taj zločin i dalje poriče. Tokom priprema UN-a za usvajanje rezolucije kojom bi 11. juli postao Međunarodni dan sjećanja na genocid u Srebrenici, Dodik je pred hiljadama okupljenih u Banjoj Luci poručio da je "taj masakr bio greška, veliki zločin, ali ne i genocid" – zaboravljajući da je 2007. godine javno priznao upravo suprotno.
Srebrenica ostaje žarišna tačka sukoba između bosanskih Srba i ostatka zemlje, ali i međunarodne zajednice. Sigurnosna situacija u Bosni i Hercegovini posljednjih mjeseci dodatno se pogoršala. Mnogi preživjeli masakra sve više strahuju od mogućeg ponovnog sukoba. Iako kriza nije nova, Dodik je u posljednje dvije godine intenzivirao separatističke poteze i donošenje kontroverznih zakona.
U martu 2024. godine, bh. pravosuđe izdalo je domaći i međunarodni nalog za hapšenje Dodika i predsjednika Narodne skupštine RS-a, Nenada Stevandića, zbog optužbi da su ugrozili ustavni poredak države. Nakon što se Dodik ipak odazvao sudskom pozivu, nalog je povučen, a on pušten na uslovnu slobodu.
Ova sudska saga traje od februara, kada je Dodik prvostepeno osuđen na godinu dana zatvora i šestogodišnju zabranu političkog djelovanja zbog ignoriranja odluka visokog predstavnika u BiH, Nijemca Christiana Schmidta. U odgovoru, Dodik je usvojio zakone kojima se zabranjuje državnim institucijama da djeluju na teritoriji RS-a.
Dana 18. marta sud u Sarajevu naložio je njegovo pritvaranje, ali policija nije postupila po tom nalogu. Pokušaj hapšenja 23. aprila u Istočnom Sarajevu propao je. Istraživač Hikmet Karčić tvrdi da se radilo o "simboličnoj operaciji", ističući da međunarodno obučeni pripadnici SIPA-e nisu imali stvarnu političku podršku da sprovedu hapšenje.
Evropski diplomati izražavaju zabrinutost: "Možda je to dobro za stabilnost, ali je pogubno za vladavinu prava." EUFOR, sa 1.600 vojnika u BiH, nije bio aktiviran tokom tih događaja.
Uprkos međunarodnim nalozima, Dodik slobodno putuje u zemlje koje ga podržavaju – uključujući Srbiju, Rusiju, Mađarsku i Izrael. Interpol nije izdao crvenu potjernicu, navodno zbog blokade Beograda i Budimpešte.
Profesor Sead Turčalo s Univerziteta u Sarajevu upozorava na razarajući efekat ovakvog ponašanja: "Građani vide da se zakoni primjenjuju selektivno. To podriva vjeru u institucije i prijeti dugoročnoj stabilnosti zemlje."
“Problem nije u Banjoj Luci – problem je u Beogradu”
Milorad Dodik je 1997. godine doveden na vlast uz podršku Zapada, s ciljem da marginalizira nacionaliste i ratne zločince. Danas, Dodik otvoreno napada Evropsku uniju, vrijeđa ambasadore i sve češće targetira muslimansko stanovništvo. Njegov stil vlasti postaje sve autoritarniji, sa snažnim klijentelističkim i mafijaškim obilježjima.
Dodik je značajno ojačao sigurnosne strukture RS-a, uključujući osnivanje militarizirane žandarmerije – koju mnogi smatraju njegovom privatnom vojskom. U međuvremenu, uživa otvorenu podršku nekoliko članica EU i NATO-a.
"Republika Srpska sve više gleda prema Srbiji", tvrdi jedan evropski diplomata, ističući da je Dodikov cilj odvajanje od BiH. Istraživač Karčić dodaje: "Bez podrške Beograda, Dodik je politički sam. Ali zna da Evropa nema političku volju da ga zaustavi."
U Bosni i Hercegovini, zakon sve češće gubi bitku pred političkim interesima. A mir iz 1995. godine – i dalje visi o koncu.
