Narodno vjerovanje: Svaki dom ima svoju zmiju čuvarkuću koja se nikada ne uništava!
Slovenska mitologija nas je naučila da svaka kuća ima svoju zmiju koja se zove – zmija čuvarkuća.
Zmija čuvarkuća se javlja kao mitsko biće koje obično živi u temeljima kuće ili u ognjištu. Vjeruje se da zmija čuvarkuća predstavlja rodonačelnika porodice, odnosno prvog pretka koji je formirao tu porodicu, ili u nekim krajevima to je predak koji je bio najzaslužniji i koji se po nečemu istakao.
Zmija čuvarkuća se pozivala na večeru ako bi porodica bila u nekoj nevolji. Najčešće je bila bijele boje, ali su je u nekim krajevima zamišljali i crne boje.
Retko se pojavljivala. Pojava zmije čuvarkuće u kući ili dvorištu značila je da će se odigrati neki loš događaj za ukućane. U ovom smislu zmija čuvarkuća imala je ulogu da upozori ukućane na neki loš događaj.
Pojava zmije čuvarkuće uvijek je upozoravala na zlo, dok se ona nije pojavljivala kad bi trebalo da se dogode povoljni događaji za porodicu. To je značilo da je ona predstavljala glasnika loših vijesti. Taj loš događaj mogao je postati još gori ako bi se zmija ubila. Kako su se ljudi plašili zmija, često se dešavalo da je ona bila ubijena. Ukoliko bi bila ubijena, to bi predstavljalo veliku uvredu za pretke. Time bi bio ubijen predak, a učinjeni grijeh bio bi na nivou roda. Osveta od strane predaka mogla je biti u vidu skore smrti nekog od ukućana.
Zmija predstavlja totemsku životinju kulta predaka. Kako su preci bili ljudi koji su mogli biti dobri, loši, a nekad i sujetni, takva bi mogla biti i zmija. Dakle, ona ne predstavlja ni dobro ni loše mitsko biće, kao što to nisu bili ni bogovi, koji su imali ljudske osobine i ponašali se u zavisnosti od prilike.
Ipak, karakter glasnika zlih događaja zapravo predstavlja dokaz da mitski predak želi pomoći svojoj porodici, ukazujući na događaj koji će se dogoditi ili koji se može dogoditi. Ako bi porodica mogla shvatiti o čemu se radi, mogla bi izbjeći taj loš događaj.
