Nevjerovatne i pomalo jezive ispovijesti koje su ljudi podijelili na internetu

Kiosk
Nevjerovatne i pomalo jezive ispovijesti koje su ljudi podijelili na internetu
Novi.ba

Pročitajte nevjerovatne i pomalo jezive ispovijesti koje su ljudi podijelili na internetu

-- -Kada sam imao 15 godina, moji roditelji su otišli na vikend. Zaspao sam, ali me probudili čudni zvukovi glasova. Sišao sam dolje i našao TV uključen s maksimalnom jačinom zvuka, radio podešen na kasnonoćnu emisiju, pećnicu ručno uključenu i frižider otvoren. Sva vrata i prozori su bili zaključani, ali i dalje ne mogu objasniti šta se desilo. Niti oka nisam sklopio cijelu noć. 

-- Kada sam bio dijete, sjećam se da sam ležao na podu svoje sobe s otvorenim vratima dok su moji roditelji gledali TV u dnevnoj sobi oko 1 ujutro.

Odjednom, pokušao sam ustati da odem u kupatilo, a moj mozak je gotovo oponašao to. Tek nakon otprilike petog pokušaja shvatio sam da zapravo nikada nisam ustao. Bio sam zaglavljen na podu, nesposoban da se pomaknem, govorim ili pozovem roditelje. Imalo je osjećaj kao da mi je nešto ispilo dušu i da sam prikovan za tlo. Tek kada je moj tata ušao da me stavi u krevet, počeo sam plakati.

--- Kada sam bio dijete, oko 7 godina, živio sam u kući gdje je prethodni vlasnik preminuo.

Moji roditelji su to lako prihvatili, a meni je bilo jako neugodno.

Moja soba je bila najhladnija u kući, a jedne noći probudio sam se i ugledao blijedog, mršavog muškarca kako me gleda s kraja mog kreveta.

Nisam vikao; bio sam toliko šokiran da sam vjerojatno izgubio svijest, jer sljedeće čega se sjećam je da je jutro. Nikada nisam rekao roditeljima iz straha da ću izgledati lud. Ali se sjećam njegovog lica jako dobro. 

--Mnogo, mnogo godina prije, postojala je napuštena stara kuća na kraju rasadnika. Čuli smo od drugih da su išli tamo na zabave. Tako da smo jedne noći moj prijatelj, njegova djevojka i ja ponijeli grickalice i krenuli tamo, vođeni samo svjetlom mjeseca. Našli smo oronulu kuću iza nekih visokih drveća i krenuli prema njoj. Kako smo se približavali, čuo sam jednog žaba kako kvakće. Kada smo se još više približili, sve više žaba je počelo praviti buku. Još nekoliko koraka dalje, zvuk hiljada žaba preplavio je sve druge zvukove, kao da nas upozorava da se ne približavamo domu s crnim prozorima. Poslušali smo savjet žaba i vratili se kući s našim grickalicama, gdje je bilo sigurno. 
 
 (Novi.ba/Brightside)
 
 
 


 

Novo