Pogledao sam Crnu misu i jedan je zaključak očigledan: Johnny Depp je ponovo hvalevrijedan

Po prvi put nakon nekoliko godina, Johnny Depp je prihvatio ulogu u kojoj je igrao stvarno živo biće. 

U „Crnoj misi“, reditelja Scotta Coopera, on tumači bostonskog mafijaša Jimmyja „Whiteya“ Bulgera, što je uloga koja bi mu vrlo lako mogla donijeti prvog Oscara.

Film je zapravo baziran na jednoj od najzrelijih istinitih priča o političkim smicalicama i u njemu će uživati svi koji se sjećaju trenutka u „Kumu“ kada Don fantazira o „senatoru Corleoneu“.

U 1970-im i 80-im, Whitey Bulger je bio nasilni i zlonamjerni bivši robijaš u južnom Bostonu, čiji je brat Billy Bulger (Benedict Cumberbatch) senator Massachusettsa (da, zaista). Braća Bulgeri su odrasli na ulici, baš kao i John Connolly (Joel Edgerton), FBI agent sa velikom idejom. Connolly će iskoristiti kontakte sa irsko-američkom zajednicom „Southie“, a posebno sa Bulgerom, kako bi osvojio veliku nagradu: eliminaciju italijanske Cosa Nostre sa sjevera grada. 

Njihov se dogovor otima kontroli i Whiteyju omogućava izbjegavanje zakona, što je učvrstilo njegovu moć i učinilo ga jednim od najokrutnijih i najopasnijih gangstera u historiji Bostona.

„Rekao si mi da je recept porodična tajna, a odao si mi je tek tako. Samo tako. Ako danas odaš porodični recept, možda sutra odaš mene“. 

Cooper i njegovi scenaristi Mark Mallouk i Jez Butterworth u „Crnu misu“, koja je bazirana na knjizi Dicka Lehra i Gerarda O'Neilla, dodali su nešto od suštinske važnosti ovom žanru. Naime, prikazali su da mafijaši ne nastaju niotkuda poput zlikovaca u stripovima. Oni su simptomi političke korupcije, paraziti kreirani od strane državnih agencija i slabih, lakovjernih policijskih službenika koji su savršeno zadovoljni neformalnim ugovorima policije sa lošim momcima.

Cooper upravlja pričom sa samopouzdanjem i popunjava je lijepom kompozicijom te metodičkom kretnjom kamere. Njegovi stilski znakovi su očigledno nadahnuće pronašli kod Martina Scorsesea, uključujući nekoliko gledišta pripovjedanja koji ovaj film čine drugim rođakom „Dobrih momaka“ ili „Casina“.

Međutim, jedan je zaključak očigledan: Ovo je Deppov film, od početka do kraja. Bulger je u kadru u gotovo svakoj sceni, a glumac otkriva divljaštvo i intenzitet koji nismo prije vidjeli od njega. Bar ne u ovakvom izdanju. Radi se o potpunom kontrastu sa ludačkim karikaturama, koje su, na neki način, postale i njegov zaštitni znak. Depp nam pokazuje da postoji potpuno drugačiji tip karaktera koji može prikazati... Ukoliko hoće.

Svestrani glumac nikada se nije plašio posegnuti za protetikom i perikama kako bi što bolje odradio ulogu. Sve je krenulo do „Edwarda Škarorukog“ u 1990-im, ali je uspjeh „Pirata sa Kariba“ otključao nešto. Odjednom, gotovo sve njegove velike uloge („Alisa u zemlji čudesa“, „Sjene tame“) postale su vježbe u pretencioznosti, sa tek nekoliko iznimki („Turist“, „Uzvišenost“). 

„Tamo odakle potičemo, ja znam, i ti znaš, da je ono što je napisano na papiru manje važno od krvi i časti. Odanosti“.

Johnny Depp, kao i Joel Edgerton, dali su upijajuće nastupe prepotentnog mačo samopoštovanja i samozavaravanja. Iako propovijeda o nesklonosti ka pacovima i doušnicima, Deppov Whitey je najveći doušnik/pacov od svih. 

Edgertonov Connolly je FBI agent koji mrzi dilere, ali se obogatio i napredovao u svojoj karijeri kroz promociju zloglasnog mafijaša koji je 12-godišnjake u Bostonu upoznao sa drogom.

„Crna misa“ je sekularna, pesimistična priča o tome kako korupcija mafijaše njeguje poput mikroba u Petrijevoj šolji. Ima viziju, vrlo snažnu. Ovo je mafijaški horor film i zadržat će vam se u umu, definitivno.