Da ovo čuje Duško Trifunović iz groba bi ustao

Sjećate li se
Da ovo čuje Duško Trifunović iz groba bi ustao
Kompozitori su se držali ritma, jurili melodiju i njegovali kosu. A pisci tekstova su lutali i "ubadali" jednosložne riječi na kraju stiha.

Pozvao sam kompozitore i tekstopisce. To je bilo doba pjesama "Op-cup poskočiću" i "Kad bih bio bijelo dugme". Kompozitori su se držali ritma, jurili melodiju i njegovali kosu.

A pisci tekstova su lutali i "ubadali" jednosložne riječi na kraju stiha. Donesu mi ovakve stihove: "Sjedimo u parku na klupi ti i ja, dva divna para na mjesečini toj..." Upozorim ga da popravi tu grešku. On kaže da nema greške samo treba da ja nastavim, pjesma će biti odlična.

- Kako nema greške?! Koliko vas je to na mjesečini?

- Ja i pikana.

- Pa to je jedan par. Dva para su četvoro...

- Nema veze. Nisam na to ni mislio. Niko neće primijetiti, samo ti nastavi..."

Ovako je Duško Trifunović opisivao početak sedamdesetih godina 20. vijeka, doba kada su ga zaposlili na televiziji i angažovali da piše tekstove pjesama za popularnu muziku, koja je tada polako osvajala Jugoslaviju. Kao što možemo primijetiti iz priloženog, Duško je zatekao haos, a ostavio preko 300 pjesama koje su komponovane i snimljene na njegov tekst. Danas i već neko vrijeme, kada nema Duška Trifunovića i takvih kao što je on, ili ih bar nema na televiziji, u studijima te ostalim mjestima gdje se snima i komponuje - haos je opet zauzeo počasno mjesto među "tekstopiscima". Priložićemo vam iz ovog, ali iz vremena bivše Jugoslavije, nekoliko hitova s logičkim, pravopisnim i ostalim greškama.

Jedan od pjevača "Bijelog dugmeta", benda koji je stekao slavu, između ostalih, i zahvaljujući tekstovima Duška Trifunovića, Mladen Vojičić Tifa tako nam svakodnevno s radija uz grupu "Miligram" pjeva "Ja nisam htjeo tako da se rodim, ja nisam htjeo ovo, loše mi je, pravite me ponovo." Nažalost, nije bilo nikog poput Duška da Tifi i kompaniji kaže da zbog pogrešne zamjene jata u ijekavici u stvari ne treba ništa ponovo da rade osim da ponovo snime pjesmu, jer ne ide "htjeo", nego "htio".

Pravopisom, tj. upotrebom glagola ne mogu se pohvaliti ni momci iz "Amadeus benda". Stihovi njihove pjesme "Prospi sada laži" kažu: "Prolij moju tugu, brod ti neću dati, samo hrabra srca tu plivaju znati". Ljudi hrabra srca plivati znaju, a ne znati, kaže gramatika, čak i kada vam ovaj drugi glagol treba za potrebe rime.

Greške u tekstovima često su i istorijske prirode. Uzmimo pjesmu "Berlin" "Bajage i instruktora", gdje je istorijski kontekst smješten u Drugi svjetski rat, a grad Berlin gađaju bombarderi B-52 proizvedeni, kako im samo ime kaže, 1952. godine. "Te zime je bilo vruće u Berlinu, na nebu je pisalo B-52 i veliki buketi od usijanog gvožđa su padali na krovove ko grozdovi od grozda".

Kada smo, pak, kod nelogičnosti i "dva para" iz priče Duška Trifunovića, ko sve od nas nije još u djetinjstvu pjevao "Don Žuan i Smokvica to su para dva, ljubili se, grlili se sve do pola dva", s tim ili drugim imenima. Pomenute stihove snimila je Tajči, a tekst je pisala Alka Vujica, koja se u medijima zbog ovog "propusta" pravdala tim da je pjesma namijenjena za djecu, da oni svakako pričaju nelogično te da se radi o štosu.

Sa druge strane, čovjek koji bi mogao biti glavni junak ove naše kratke priče sam je priznao da je tek nakon 25 godina karijere primijetio hrpu nelogičnosti u svojim tekstovima. Radi se o Saši Lošiću Loši iz "Plavog orkestra", koji je sredinom osamdesetih svoj prvi album za kratko vrijeme prodao u pola miliona primjeraka, a kasnije je tiraž narastao na nevjerovatnih 1.200.000 prodatih ploča.

Nikom od 22 miliona Jugoslovena tada nisu smetali stihovi najpopularnije pjesme s pomenutog albuma, koju i dan-danas slušamo na radio-stanicama, a čija prva strofa kaže: "Žao mi je što smo bili samo dobri drugovi", a u refren: "Vino ne zna da smo nekad bili sretan par, bolje biti pijan nego star". U drugoj strofi iste pjesme "Život leti, leti, mladost kraća je, sve će jednom da se vrati, samo ona ostaje".

Mladost, naravno, može biti vječna ako se pozovemo na pjesničku slobodu, a da li su nabrojani autori koristili istu ili slučajno griješili neka čitaoci prosude sami. Sve u svemu, navedene pjesme su vrhunac umjetnosti za tekstove nekih drugih žanrova, kao što su "plitak potok, a voda duboka", a čiji je spisak puno duži i ovaj put izostaće iz naše priče.

Novo