Mjesto gdje žene ne žele muškarce

Selo koje je na početku primalo žrtve seksualnog nasilja postalo je utočište za žene koje žele da žive u zajednici bez muškaraca. Ali, razlog nema veze sa trendovima.

Džejn (38) izgleda starije nego što jeste, a živi u Umoji, selu u travnjacima sjeverne Kenije, koje je okruženo trnovitom ogradom. Za razliku od ostalih naselja, tamo nema muškaraca.
Džejn je tu stigla nakon što su ju silovala tri muškaraca odjevena u vojne uniforme. Napali su je kada je nosila drva za svog muža koji se bavi stočarstvom.

Osjećala sam se toliko postiđeno da o tome nisam mogla da pričam drugim ljudima. Učinili su mi grozne stvari.
Kako bi objasnila odakle joj povrede i zbog čega je depresivna, svekrvi je rekla da je bolesna.
- Koristila sam se tradicionalnom medicinom, ali nije pomoglo. Kada sam rekla suprugu da su me silovali, prebio me je štapom. Tad sam nestala i došla ovde s djecom.

Na nogama su joj duboko usječeni ožiljci otkad su ju napadači gurnuli na zemlju.     
Umoju je 1990. godine osnojvalo 15 žena koje su prežvjele silovanja lokalnih britanskih vojnika, dok danas u njemu žive žene koje beže od dječjeg braka, sakaćenja genitalija, nasilja u porodici i silovanja.
Osnivačica i poglavarka sela je Rebeka Lolosoli. Nju je premlatila grupa muškaraca jer se u svom selu usudila da ženama govori o njihovim pravima. Nakon oporavka u bolnici, odlučila je da osnuje isključivo žensku zajednicu.
Prvi članovi Umoje došlo su iz izolovanih afričkih plemena Samburu, iz sela koja se pružaju širom doline Rift. Od tada, žene i devojke koje su čule za to utočište, dolaze i uče kako da trguju, podižu djecu i da žive bez straha od muškog nasilja i diskriminacije. 

 Samburu pleme je vrlo usko povezno s plemenom Masai jer imaju sličan jezik. Pleme Samburu najčešće živi u grupama od po 10 polunomadskih porodica i izuzetno su patrijahalni. Na seoskim sastancima sedi se u krugu i raspravlja o važnim seoskim pitanjima dok su žene izvan njega, a samo ponekad im je dozvoljeno da kažu svoje mišljenje.
U Umoji je trenutno 47 žena i 200 djece. Žive skromno, a novac zarađuju izradom i prodajom nakita turistima i tako osiguravaju hranu, odjeću i sklonište. Upravnici sjela otvorili su čak i kamp na oko kilometar udaljenosti, pored rijeke gdje grupe safari turista mogu da  borave i da posete Umoju.

Iskusnije stanovnice Umoje treniraju i obrazuju žene i djevojke oko Samburu sela o pravima poput onih o ranom braku ili obrezivanju.
Opremanje nakitom i perlama važan je dio Samburu kulture. Tako devojke svoju prvu ogrlicu od oca dobijaju na ceremoniji poznatoj kao „nizanje perli“ pri čemu otac izabire jednog starijeg muškog „ratnika“ s kojim će njegova kći ući u privremeni brak.

Trudnoća je zabranjena, a kontracepcija nedostupna. Ako djete zatrudni, prisiljena je na abortus koji obavljaju žene iz sela.
- Ako se djevojka uda u ranim godinama, neće biti spremna za majčinstvo. Prilikom porođaja suočene su s mnogim izazovima: puknućima i krvarenjima jer su mlade, objašnjava Milka, upravnica škole koja je izgrađena na zemlji u vlasništvu žena iz Umoje, a koja je otvorena za djecu iz okolnih sela.

Jedna od stanovnica je i Memusi koja je pobjegla od supruga nakon samo jednog dana braka 1998. godine 
- Kad sam imala 11 godina otac me je prodao za krave. Suprug je imao 57 godina,piše prva.rs
Džudia je stigla u Umoju s 13 godina, a od kuće je pobjegla da  bi izbjegla brak. Tu je srećna jer ima podršku i pomoć.
- Napolju vladaju muškarci pa žene ne mogu ništa da promjene, a u Umoji imaju slobodu, kaže Seita Lengima, jedna starija žena.

Ali, u Umoji je i mnogo žena s malom djecom, pa muškarci iz susednih sela pričaju da one odlaze u gradove gdje zavode muškarce, koji im zatim dolaze u posjetu po noći, kad ih niko ne vidi.
Iako za žene u njihovoj kulturi nije dobro da budu samohrane majke, još je gore, kažu, biti bez djece. Uprkos svemu, mnoge stanovnice tog kenijskog sela više ne mogu ponovo da zamisle život s muškarcima.