On je rođen KAO DJEVOJČICA, a sada je MUŠKARAC, a ovo je njegova ŽIVOTNA PRIČA!
Zamislite da se rodite kao djevojčica, a osjećate se kao dječak, ili obrnuto? Liam Isić ima 23 godine, porijeklom je iz Bihaća, sa adresom u Sarajevu zbog studija međunarodnog prava. Kada je bio dijete – majka mu je govorila da se ne poredi sa drugim ljudima, jer ne može da bude drugi, niti drugi mogu da budu kao on.
Liam Isić je rođen kao djevojčica, rođen je u tijelu suprotnog spola, a u Večernjem studiju ispričao je svoju priču, o suočavanju sa sobom, porodicom, okolinom. Govorio je o procesu tranzicije – koji još nije gotov. Jedan je od rijetkih koji je sa svojom intimnom, privatnom pričom izašao u javnost. “Transrodnost je bila u kategoriji mentalnih oboljenja, to je bilo tako do prošle godine, kada je SZO maknula rodnu disforiju iz kategorije mentalnog zdravlja, stavila je u kategoriju spolong zdravlja i nazvala je rodna inkogruencija. Nije došlo do implementacije revizije, ali se računa da će poslije 2019. doći do implementacije na nacionalnim nivoima”, kazao je Liam Isić.
iam danas izgleda, osjeća i ponaša se kao muškarac – a smatra da je ideološki i aktivistički potrebno da to naglasi s vremena na vrijeme.
Kada je sve počelo?
“Nije to bio specifičan momenat, to ne ide tako. Čovjek se rađa sa osjećajem koji ga prati od djetinjstva. Prati ga nelagoda, ali kada ste dijete niste pod pritiskom podjele rodnih uloga. Period puberteta, tada dolazi do razvijanja tijela i naznaka sekundarnih seksualnih karakteristika. Imao sam osjećaj da mi tijelo ide u neželjenom pravcu. Ne mogu se povezati s tim tijelom. Onda dolazi do naglašenih emosija, što su bili depresija i tjeskoba zbog nelagode u vlastitom tijelu. Mržnja, mrzio sam tijelo u kojem sam bio”, ispričao je Liam. Konstantno mu se vrtio krug emocija i osjećaja, gdje je pokušao da shvati šta mu se dešava. U Bihaću gdje se rodio i odrastao osjećao se kao sam, budući da nije znao nikoga ko je transrodna osoba. “Nisam vjerovao da se meni to dešava, i to u Bosni i Hercegovini”, rekao je. Usamljenost je bila najčešći osjećaj. Prva osoba s kojom je razgovarao o uslovno rečeno problemu bila je njegova sestra.
Liamova poruka osobama u Bosni i Hercegovini koje prolaze kroz sličan proces je sljedeća: “Ovakve osobe žive u BiH, i to je jedan od razloga što se ja bavim transrodnim aktivizmom. Odlučujem da pričam javno o tome. Nisam tu da predstavljam apstraktnu ideologiju, nego o stvarnim ljudima i stvarnim problemima. Poenta gostovanja je da približim sliku o čemu je riječ, da je sve OK. Obraćam se roditeljima da treba da prihvate svoju djecu”