SVI JE PAMTE PO FILMU "LAJANJE NA ZVEZDE": Evo kako Nataša DANAS IZGLEDA, a ovo je njena ŽIVOTNA PRIČA!
Glumicu Natašu Tapušković publika je upoznala kroz mnogobrojne uloge, međutim detalji iz njenog privatnog života nisu mnogo poznati široj javnosti.
Iako joj je djetinjstvo ostalo u lijepom sjećanju, Nataša ne krije da je razvod roditelja i razdvojenost od oca teško preboljela. U ispovesti za Puls, svojevremeno je otkrila:
- Imala sam pet godina kada se moja četrnaest godina starija sestra po majci udala. Pamtim taj momenat kao traumu, jer smo živeli zajedno sve dok poslije svadbe, koja je za mene bila nevjerovatan događaj, nije rekla: „Idem ja.“ Bila sam zbunjena i gledala sam kuda odlazi sa „tim čikom“. Da me utješi, obećala mi je cigaret žvake. Ona se odselila i od tada sam odrastala kao jedinica.
Roditelji su mi se razveli i od moje sedme godine otac je živio u Beogradu. Nisu se razveli pod teškim okolnostima, nije bilo svađe, mogla sam to i da razumijem, ali emotivno nisam mogla da prihvatim taj gubitak. Često sam bila usamljena i čekala sam s ključem oko vrata drugarice da izađu na ulicu da se igramo. Imala sam spektar svojih djelatnosti kojima sam prekraćivala vrijeme. U ćevabdžinici, nadomak kuće, često sam pomagala momcima i s njima pravila ćevape, dovodila kući malu djecu iz obližnjeg parka da ih pripazim. Mama mi nije određivala vrijeme kada ću da se igram, ili učim, imala sam slobodu. Patila sam zbog razvoda roditelja, ali moj problem je bio druge prirode. Otac je dolazio svakog vikenda da me posjeti. Petak sam jedva čekala, a nedelju, kada bi se vraćao, mrzila sam sve doskoro, dok nisam dobila svoju djecu. Tada sam zacijelila te rane. Nedeljom bih slušala zveckanje escajga u drugim kućama dok se kod nas otac spremao da ode - ispričala je glumica i dodala:
- Bježala sam u toplinu tuđeg doma kod komšinice Mirke. Ona je imala dvije kćerke, muža, kanarinca, htela sam da budem dio pune kuće. Na neki način zavidjela sam drugarici koja je živjela sa mamom i bakom, njoj otac nije nikad dolazio. Imala je na neki način jasniju situaciju. Moji doživljaji i spoznaje tokom detinjstva nekako su prerani stigli. Sjećam se boli koju sam osjećala dok bih ostajala sama i gledala film „Kramer protiv Kramera“, scena prženja jaja. Kada sam gledala „Rajanovu kći“, komšinica je sišla s drugog sprata jer sam strašno plakala. Od razmišljanja o sopstvenoj porodici još tada sam razumjela šta muči Saru Majls.
Bila je miljenica publike kao junakinja filma „Lajanje na zvezde“, karijera joj je bila u usponu, imala je dvogodišnji pozorišni staž i u duši lom. Spremna da sve napusti, spakovala se i otišla u Italiju:
– Nisam više bila sigurna da li ću se baviti ovim poslom. Za mjesec i po dana savladala sam jezik i zaposlila se kao bebisiterka u Bolonji. Nisam bila opterećena time šta sam ovdje bila. Dobro sam zarađivala, putovala. Poslije godinu dana osjetila sam da mi nedostaje moja zemlja, ljudi koje volim i vratila sam se. Ni sada mi ne bi bilo teško da radim bilo šta da preživim. Ne bojim se ako glume nema, mogu da se snađem i da izdržim i kad nemam dovoljno novca. Da bih se neprestano usavršavala, trudim se da izaberem teži put. Samodisciplina mi ne dozvoljava da pomislim da sam nešto mnogo vrijednija od drugih. Nisu to specifične osobine glumice, zato me malo ima, pa me nema. Ne bih mogla dugo da izdržim gore.
Neuobičajeno za ovo vrijeme, ali susretu sa budućim mužem prethodilo je provodadžisanje:
– Imala sam 27 godina i nisam bila ni u kakvoj žurbi da sretnem „gospodina pravog“, a naravno da mi je bilo veoma neprijatno što me upoznaju s nekim dečkom na taj način. Vukova kuma, koja je bila ubjeđena da smo jedno za drugo, organizovala je susret u „Stupici“, poslije predstave ,,Supermarket'“, u kojoj sam igrala. Pružio mi je ruku, nisam čula kako se zove, samo sam pomislila: „Aha, ovo je moj muž.“
Moji odabiri do tada su bili sasvim suprotni. On je bio toliko različit od svih da sam pomislila: „Sigurno je to taj.“ Svidio mi se zbog energije, blagosti, topline, plemenitosti, kvaliteta uz koje sam mogla da dođem do još bolje sebe. Živio je u Americi i tada je došao na deset dana. Poslije dva-tri dana oboma nam je bilo jasno da smo jedno drugom predodređeni. Mjesec dana kasnije smo se vjerili. Sačekali smo da završim film „Život je čudo“ i vjenčali se poslije godinu dana. Prezime Tapušković uzela sam da bih svojoj djeci u doživljaju porodice omogućila cjelovitost.
Kao dijete doživljavala sam mučne scene u školi kada me pitaju za ime i prezime oca i majke, a moram da izgovorim dva različita. Smetalo mi je što moja porodica nije jedno, kao da smo bili rasparčani. Ne smatram da je razvod strašan, niti imam strah od sopstvenog, iako ne bih voljela da se to ikada desi, ali mi je najvažnije da moja djeca sve vrijeme gledaju naš zdrav odnos i da što prije nauče da budu u dosluhu sa svojom intuicijom. Tako je normalno da se sad kad imam svoju porodicu, trudim da ne ponavljam neke pogrešne obrasce. Muž mi je ogromna podrška. Kad ja radim, on smanjuje svoje poslove i bavi se djecom. Ne radim često, bila bih vrlo nezadovoljna kada ne bih mogla sa posvećenjem da odgovorim na sve zahtjeve i izazove koje mi svakodnevni život donosi.
Moje važne odluke uvek su posledica velike analize i samoposmatranja, tako da se oko važnih stvari nikada nisam pokajala. Kajem se zbog ponekog sopstvenog kukavičluka, nemogućnosti da u nekim situacijama relativizujem stvarnost, ne posmatrajući je tako crno-bijelo. Uviijek sam bila štreber, debelo se potrudim za sve što dobijem.
Nataša iz braka sa Vukom Tapuškovićem ima dvije kćerke Đurđu i Dejnu, piše portal "Pulsonline".
