POLA GODINE JE NOSILA VJERENIČKI PRSTEN, A ONDA JE NA DEČKOVOM TELEFONU UGLEDALA TRI RIJEČI: Svijet joj se srušio, EVO ŠTA JE PISALO

Uvijek sam bila izuzetno religiozna. Religija je srž svih mojih životnih izbora. Od malena su me učili da je bračna zajednica i zasnivanje porodice krajnji božji zadatak za svakoga, kao i da je brak neraskidiva veza dvoje ljudi.

Još kao djevojčica pomno sam planirala svoje vjenčanje. Starija braća i sestre su se vjenčavali, a ja sam gledala kako uživaju u svojim porodicama poštujući svako slovo Svetog pisma. Sanjala sam o svom mužu i djeci. Sve su to lijepi snovi, ali u jednom sam griješila – mislila sam da je sve to tako lako postići, piše Kler Dalton, blogerka sa sajta „Chronically Beautiful“.

U trenutku dok ovo pišem, ja sam singl. A do ovog trenutka sam šest mjeseci na prstu imala vjerenički prsten i bila ubijeđena da će se moji snovi uskoro ostvariti. Vjenčanje sam isplanirala do detalja, a onda se nedelju dana pred vjenčanje sve urušilo.

Od te tragedije koja mi je promijenila život prošlo je godinu dana. Svega se sjećam kao da je bilo juče. Bezbrižno sam sjedila sa vjerenikom na kauču. Iako mi se činilo da nam je dugogodišnja veza čisto savršenstvo, u posljednje vrijeme osjećala sam neku tenziju i njegovo udaljavanje od mene. Uporno sam odbacivala taj osjećaj da nešto nije u redu i misli usmjerivala ka savršenom vjenčanju pred nama.

O svojim strahovima sam pričala sa vjerenikom koji me je uvjeravao da je sve u redu. Vjerovala sam mu.

Onda smo jednog dana naprasno odlučili da skoknemo do jedne radnje u sklopu posljednjih priprema pred vjenčanje. Ne znam iz kog razloga sam uzela njegov umjesto svog telefona kako bismo provjerili da li radnja radi.

Tada sam sve otkrila.

Tri riječi koje je posljednje pretraživao na internetu srušile su mi sve. Vidio je da nešto nije kako treba i pitao me je da li je sve u redu. Pitala sam ga zašto su mu te tri riječi u pretraživaču, moleći se u sebi da mi da neko logično objašnjnenje.

Izašla sam iz pretraživača samo da bi mi se otvorilo još novih nekoliko prozora na kojima su bili gnjusni prizori iz uvrnutih fetiš pornića.

Uvjeravao me je da njegov brat ima problem i da je to on tražio na njegovom telefonu.

To je bio najgori dio, to što me je tako glupo lagao i mrtav-hladan pritom gledao u oči.

Satima me je uvjeravao da je to istina. Odlučila sam da mu vjerujem. Međutim, nije mi laknulo.

I onda, u danima koji su uslijedili, sam mi je rekao: „To sam ja...ja sam taj koji ima problem“.

Zavisnik od pornografije konačno je priznao sve. Došlo mi je da vrištim, plačem i besnim. Nekontrolisano sam jecala. Odmah sam otkazala venčanje. Noćima nisam spavala, plašeći se da ću cijelog života biti ovako prazna i hladna kao što sam sada.

Nedelja koje su uslijedile se više ni ne sjećam. Znam samo da je sve bilo gotovo između nas.

Dani su prolazili i svaki je bio bolan kao i prethodni. Nisam mogla da jedem. Nisam mogla da spavam. Stalno sam se osjećala samom, iako su mi svi pružali podršku. Sve me je podsjećalo na njega.Osjećala sam se paralisano i mislila da sam bezvrijedna.

Na društvenim mrežama sam gledala objave vjenčanja svojih prijatelja i pitala se kako oni mogu da se vjenčaju sa prvom osobom sa kojom su se vjerili. Pitala sam se zašto oni zaslužuju sreću a ja ne. Osjećala sam se opljačkano i prevareno. Oteo mi je moju srećnu budućnost i savršeno vjenčanje.

Ja sam bila žrtva, i to sam bila sve dok nisam odlučila da prestanem da sebe posmatram kao žrtvu i shvatim da sam božje stvorenje, moćna žena koja ima moć da se iscijeli i počne iznova. I baš to planiram da uradim.