Otišao je zaštitni znak grada Sarajeva
Omiljeni sarajevski glazbenik i kantautor te zaštitni znak grada Sarajeva Kemal Monteno jutros oko 11 sati preminuo je u 66. godini života od jake upale pluća i komplikacija koje su uslijedile nakon transplatacije bubrega u zagrebačkoj bolnici Rebro.
Monteno je rođen 1948. godine u Sarajevu. Njegov otac Osvaldo je bio Italijan iz Monfalconea. Tokom drugog svjetskog rata poslan je u Jugoslaviju 1945., a uskoro se zaljubljuje u Bahriju, koju je upoznao u Sarajevu. Osvaldo odlučuje ostaviti svoju trudnu ženu u Italiji i oženiti Bahriju.
Njegova Italijanska žena rađa djevojčicu Danielu 1946., a Osvaldo i Bahrija dobijaju Kemala dvije godine kasnije u Sarajevu. Iako mu je otac bio katolik, a majka muslimanka, Kemal dobija muslimansko ime.
Osvaldo je samo govorio italijanski te je malom Kemalu pjevao kancone, dok mu je majka pjevala sevdalinke. Oba roditelja su mu bila zaposlena na stadionu Koševo.
"Bilo gdje da krenem o tebi sanjam, putevi me svi tebi vode...".
Buduću ženu Branku, Kemal upoznaje 1967. u Sarajevu, kada je snimio i svoju prvu pjesmu „Lidija“. Vjenčali su se 26. juna 1971., nakon što se Kemo vratio sa obaveznog služenja Jugoslavenske narodne armije. Zajedno su dobili kćerku Adrijanu i sina Đanija. Cijeli rat u BiH proveo je u opkoljenom Sarajevu.
Kao što smo rekli, prvu pjesmu „Lidija“ snimio je 1967. te je imao vrlo uspješnu karijeru u bivšoj Jugoslaviji. „Vaš šlager sezone“ iz 1967. smatra se njegovim početkom u muzičkom svijetu. Od tada je miljenik festivalske publike u Sarajevu, gdje redovno odnosi prve nagrade kao izvođač, autor muzike i autor teksta. Za "Šlager sezone" nastale su neke od njegovih najljepših šansona, a krajem 1970-ih ovdje su izvedene i njegove najljepše pjesme posvećene Gradu i Domovini, svojevrsne himne "Sarajevo ljubavi moja" (1976) i "Zemljo moja" (1977).
Montena je odlikovao poseban lirski, romantičarski muzički izraz, u kojem su na jedinstven način objedinjeni motivi bosanske sevdalinke sa mediteranskim šarmom italijanske kancone. Njegovi su tekstovi iskrena ispovijest pjesnika koji je okusio život i ljubavnu bol, te ih na svojstven način pretapa u pitku pjesmu jasnog i jednostavnog izraza.
Iako se glavni, ljubavni motiv pojavljuje još od Montenove prve kompozicije, Monteno se ipak nikad ne ponavlja u svojim šansona, nego isti motiv spretno varira na hiljadu različitih načina.
"Još će dugo jutrima mirisati, tvoja kosa kao da si tu, nikada te neću ja izbrisati, cijeli život biti ćeš u mom snu".
Utopljene u harmonični kostim melodije, koja ne robuje turobnoj balkanskoj tradiciji, nego se okreće raspjevanom Mediteranu i još više, pokatkad sjetnoj, italijanskoj kanconi, napose onoj sa Festivala San Remo, Kemal Monteno stvara jedinstven muzički izraz, kojemu nema premca na teritoriji cijele bivše Jugoslavije. Njegove su pjesme himna vječitoj ljubavi, čak i onda kad stihovi govore da je svemu kraj.
U toku svoje bogate muzičke karijere kantautora, Monteno je ostvario saradnju sa zvučnim domaćim imenima kao što su Arsen Dedić, Zdravko Čolić, Oliver Dragojević, Tereza Kesovija, Gabi Novak, Mahir Paloš, Neda Ukraden, Ismeta Krvavac, Dražen Žerić, Paula Jusić i drugi, Monteno nije gledao vlastitu korist, nego svojevrstan način druženja sa svojom rajom i prijateljima, svojstven jednom skromnom i plemenitom čovjeku kao što je Monteno.
"I kada me pjesma ostavi, kada padnu prvi snjegovi, i kada jorgovan zamiriše, ja te volim najviše".
Kemo se godinama se borio s dijabetisom zbog čega su mu stradali bubrezi. U novembru prošle godine bio je na transplataciji bubrega. Iako je nakon transplatacije sve bilo u redu, na Badnjak je ponovno hospitaliziran zbog teške upale mokraćnih kanala. Tada je više od dvije sedmice proveo u bolnici pa je ponovno pušten na kućnu njegu. Iako je još prije desetak dana rekao da se odlično osjeća, nažalost, danas mu je ponovno pozlilo te je preminuo.
Posljednje dane svoga života sarajevski pjevač proveo je u krugu svoje porodice, supruge Branke i kćeri Adrijane.
Zbogom legendo i neka ti je laka zemlja Bosanska.