Ovo je 5 najsmrtonosnijih prirodnih supstanci na svijetu

Na svijetu postoji jako mnogo smrtonosnih supstanci koje se nalaze u bakterijama, biljkama i životinjama, a svaka od njih ima potpuno različito djelovanje na ljudsko tijelo. Utvrđivanje najsmrtonosnije je gotovo nemoguća misija, s obzirom na to da se u obzir uzimaju faktori kao što su starost čovjeka kojeg otrov napada, njegov imuni sistem i sl.

Ipak, postoji jedan način da se izmjeri smrtonosnost supstance – metoda koja se zove “Medijan smrtonosna doza, LD 50”, poznatija kao “Smrtonosna doza, 50%”, čiju smo tablicu iskoristili kako bi otrove poredali u nastavku teksta (smrtonosna doza otrova u odnosu na težinu ljudskog tijela).

5. Cijanid

Koliko je opasan? 200 mg Cijanida može ubiti odraslog čovjeka u roku od nekoliko minuta

Cijanid proizvodi nekoliko bakterija, gljivica i algi, a također se nalazi i u brojnim biljkama, uglavnom u njihovim sjemenkama.

Ovo je vjerovatno i najpoznatiji otrov na ovoj listi jer su ga tokom istorije koristile mnoge ubojice koje su željele ukloniti svoju metu ‘prirodnom smrću’ –  s obzirom da smrt koja usljedi nakon trovanja cijanidom izgleda kao srčani udar.

Istina je da sjemenke u nekom voću sadržavaju hemikaliju koja oslobađa cijanid kada dospije u naše tijelo, a vjerovatno najbliže voće nama je jabuka. Ipak, doza cijanida je toliko mala da ne postoji nikakav razlog za brigu (iako se preporučuje da se ne jedu velike količine sjemenki).

Protuotrov za cijanid je dostupan u obliku običnih i vrlo dostupnih vitaminskih tableta B12 koje će ‘povući’ sav cijanid iz ljudskog sistema i izbaciti ga kroz mokraću.

4. Ricin

Koliko je opasan? 1,78 mg Ricina može ubiti odraslog čovjeka

Ricinus communis je u Ginisovoj knjizi rekorda navedena kao najotrovnija biljka na svijetu. Kod nas je poznata kao Krlja, Morska kudelja i skočac.

Ricinus communis, kao i mnoge druge biljke na svijetu, ima otrovno sjeme koje sadrži izuzetno toksičnu hemikaliju koja se zove ricin. Od ove biljke se pravi ulje i njezina upotreba je jako česta u mnogim kulturama širom svijeta. Sjemenke se uvijek zagriju prije proizvodnje ulja (koje se često koristi kao laksativ), tako da otrov postane potpuno bezopasan, odnosno uopšte i ne završi u ulju.

Ricin je generalno spor otrov i potrebno mu je 1 – 3 dana da uzrokuje smrt. Iako se posljedice trovanja mogu osjetiti i nakon par sati, smatra se jako opasnim i ‘podlim’ ubojicom. Zvanični protuotrov je još uvijek u fazi testiranja, a dobra vijest je ta što ricin ne ubija odmah, te pruža ljekarima šansu da stopiraju njegovo djelovanje i tako pruže otrovanoj osobi priliku da preživi.

Ovaj snažni i smrtonosni otrov ima potencijal i da rješi jedan od najvećih problema današnjice – rak. S obzirom da napada i uništava ćelije, naučnici pokušavaju da ga usmjere da napadne samo ćelije raka, i pri tome zaobiđe sve zdrave ćelije u tijelu (metoda je još uvijek u ranoj fazi testiranja i nipošto se ne treba pokušavati kod kuće!).

3. Strihnin

Koliko je opasan? Smrtonosna doza iznosi 1 – 2 miligrama strihina po kilogramu odraslog čovjeka

Strihnin drvo (Strychnos nux-vomica) raste u Indiji i jugoistočnoj Aziji, a u sebi sadrži dva otrova: Brucin i mnogo opasniji Strihnin koji se nalazi u voću drveta.

Strihnin proizvodi neke od najbolnijih reakcija na otrov na svijetu.

Zbog etičkih razloga, toksičnost strihinina nije dovoljno proučavana kod ljudi. Većina poznatih informacija dolazi iz nenamjernih i namjernih slučajeva trovanja. Za ovaj otrov ne postoji specifičan protuotrov, ali oporavak je moguć ako se liječi na vrijeme.

Poput iznad navedenih otrova, i strihin se često koristio tokom istorije, a neki istoričari vjeruju da je čak i Aleksandar Veliki otrovan upravo ovom opakom supstancom.

2. Amatoksini

Koliko je opasan? Smrtonosna doza iznosi 0.1 – 0.2 miligrama amatoksina po kilogramu odraslog čovjeka

Amatoksini su podgrupa od 8 toksina koji se  mogu pronaći u otrovnim gljivama Amanita phalloides, kao i u nekim drugim gljivama iz roda Amanita.

Amatoksini napadaju ćelije jetre i bubrega, a posebnu opasnost stvara činjenica da otrovana osboa uopšte ne primjeti simptome najmnje 6-24 sata nakon konzumiranja otrova (obično se otruju nestručni berači gljiva). Kada simptomi postanu vidljivi, oni se  manifestuju kroz učestalu stolicu ili povraćanje, a ljiječnici simptome često pomiješaju sa običnom gripom  – zbog čega trovanje uglavnom završi smrću.

Ukoliko se trovanje otkrije na vrijeme, subjektu se daje ogromna doza ekstrakta biljke Silybum marianum (mliječni čkalj) kako bi se zaustavilo djelovanje otrova, a ako i to ne upali, u najgorem slučaju pacijent se može spasiti samo transplantacijom jetre.

1.Botulinski toksin

Koliko je opasan? Smrtonosna doza iznosi 1.3–2.1 nanograma botulinskog toksina po kilogramu odraslog čovjeka

Clostridium botulinum je bakterija koja proizvodi jedan od najsmrtonosnijih (prema nekim izvorima i najsmrtonosniji) otrova na svijetu – Botulinski toksin, a poznata je po opakoj bolesti koju izaziva, a koja se zove Botulizam. Iako se smatra najotrovnijom prirodnom supstncom na svijetu, Botulinski toksin se redovno koristi u kozmetičkoj industriji – kao Botox.

Kristal ovog otrova veličine zrna pijeska može ubiti 9600 ljudi, a samo 4 kilograma bi mogla ubiti sve i jednog čovjeka na planeti.

C. botulinum bakterija se može pronaći u tlu i vodi širom svijeta, i uopšte nije neuobičajena i opasna. Ali problem nastaje kada dospije u ljudski organizam i napadne aktivne ćelije – trenutak u kojem počne proizvoditi 7 toksina (otrova) od kojih 4 mogu ubiti čovjeka.

Samo u Velikoj Britaniji svake godine se prijavi 10 -30 slučajeva trovanja C. Botulinum bakterijom, a razlog je gotovo uvijek isti: nepravilno konzervisana hrana. Bakterija se također često može pronaći i u medu, ali na sreću, naš organizam je dovoljno snažan da uništi uljeza prije nego dospije do aktivnih ćelija. S druge strane, bebe nemaju razvijen imuni sistem protiv ove bakterije sve dok ne napune godinu dana, zbog čega se med nikada ne treba davati bebama mlađim od 12 mjeseci.

Toksini koje C. botulinum proizvodi u našem tijelu su zapravo gasovi koje bakterija ispušta. Ovi gasovi napadaju neurotransmiter koji kontroliše kontrakciju mišića, zbog čega u roku od par dana gotovo svi mišići prestanu funkcionisati, a ukoliko se ne liječi na vrijeme, osoba umre usljed gušenja.

Na svu sreću, antiotrov za Botulinski toksin postoji.