Soliranje je IN

Zašto bježimo od braka i ne tražimo partnere?

Objavljeno:01.11.2014 - 22:38
A A A Times Arial

Šta se događa s brakom? - pitaju Amerikanci, zatečeni najnovijim podatkom Zavoda za statistiku rada koji kaže da je u njih po prvi puta više samaca (50.2 posto), nego udanih i oženjenih. U Europi ih je već 53 posto, a najbrže rastu u Kini, Indiji i Brazilu, zemljama s najbrže rastućim ekonomijama na svijetu. Nazivaju ih 'selfiejima' i 'generacijom Seinfeld', a njihov solo status svjetskom 'deklaracijom nezavisnosti'. U svakom slučaju, rastuća vojska samaca mijenja ekonomsku i društvenu sliku svijeta, a političari moraju računati na njihov liberalniji svjetonazor 

Matija N. prevalio je tridesetu, ima stalan posao, pristojna primanja i stan, nema djevojku. Luka R. prešao je tridesetšestu, 'useljiv je' i ima posao, ali je samac. Mirta C. unajmila je stančić čim je dobila stalan posao, ali u njemu živi sama iako ima dugogodišnjeg dečka koji stanuje s mamom. Viđaju se vikendom, ne planiraju brak ni zajednički život. Sve je nekako na čekanju. Ili nije?

Dok se u ime obitelji vodila referendumska bitka oko definicije braka i prava istospolnih zajednica, Hrvatima je ispred nosa izmicala i izmiče činjenica da je sve manje mladih spremno za brak i osnivanje obitelji. Neusporedivo je manje dečki i cura poput Matije, Luke i Mirte koji to mogu, a ne žele, mnogo više onih koji to žele, a ne mogu zbog domaće ekonomske katastrofe, ali bez obzira na razloge, u javnosti se malo govori o 700.000 samaca i samica, koliko se procjenjuje da ih živi u Hrvatskoj. Kažemo procjenjuje, jer u nas nema sustavnog praćenja takvog socioekonomskog trenda.

Poplava samaca

Ali samci u Hrvatskoj nisu usamljena pojava. Što se događa s brakom, pitaju se Amerikanci, zatečeni najnovijim podatkom Zavoda za statistiku rada koji kaže da je u njih samački život prvi put popularniji od bračnoga. Među odraslom populacijom danas ih je 50,2 posto neudatih i neoženjenih, nezaručenih i bez stalnih veza – golema vojska od 124,6 milijuna - za razliku od 37,4 posto koliko ih je bilo 1976. kada je Zavod počeo pratiti kretanja. Postotak onih koji se nikada nisu ženili i udavali narastao je sa 22,1 od prije četiri desetljeća na 30,4 posto, dok je rastavljenih, razdvojenih, udovica i udovaca 19,8, za razliku od 15,3 posto koliko ih je bilo 1976. Ekonomist Edward Yardeni simbolično ih naziva 'selfiejima', a njihov stalni rast smatra više nego vrijedan pozornosti zbog posljedica na ekonomiju, politiku i društvo.

Zašto se ljudi ne žene, ne udaju, ne žive zajedno i ne traže partnere? Neki tvrde da je to zbog suviše visokih 'troškova ljubavi': na večerice, cvijeće, poklončiće i frizuru, ne računajući nove seksi krpice, Amerikancima ode godišnje 1.500 do 2.000 dolara, a prosječna cijena svadbe je 18.000? Čemu trošiti toliki novac i vrijeme, kada nekoga možete upoznati i osvojiti običnim klikom putem interneta? Čemu se upuštati u bračne obveze i djecu, kada te država kažnjava visokim porezima, a visokim PDV-om na dječje potrepštine poručuje da joj nije stalo do djece?

No mnogo je više onih koji poplavu samaca vide kao svojevrsnu svjetsku 'deklaraciju nezavisnosti', u čemu Amerikanci samo dostižu Europu. 'Po pitanju braka i mi postajemo sve više Europljani', komentira časopis Forbes, jer na Starom Kontinentu bračni parovi i parovi u izvanbračnim zajednicama čine tek 47 posto domaćinstava, za razliku od 50,9 posto koliko ih je bilo 2001. U Parizu je više od polovine, a u Stockholmu 60 posto samačkih kućanstava. Italija ima devet milijuna samaca iako, poput Hrvatske, slovi za tradicionalnu katoličku zemlju u kojoj bi obitelj trebala biti svetinja. Iako se Amerikanci ponose idejom o samostalnosti i kulturom individualizma, samačkih kućanstava ima više u Njemačkoj i Velikoj Britaniji, čak i u tradicionalnom Japanu. Je li slučajno da tri nacije s najbrže rastućim ekonomijama - Kina, Indija, Brazil – imaju najbrži rast samaca na svijetu? 

Generacija okrenuta sama sebi

Ekonomski rast dovodio je pojedince do osamostaljenja, a ekonomski ih pad vodi do sve većeg osamljenja, što Hrvati najbolje osjećaju na vlastitoj koži. Zbog smanjenih prihoda, i u Americi je među momcima sve manje 'dobrih' kandidata za bračnog partnera, tvrdi Steven Ruggles sa Sveučilišta Minnesota.

U novim ekonomskim okolnostima tradicionalna obitelj s muškom glavom na čelu, posvećenom ženom i hrpom djece tako se topi, čime se potvrđuju prognoze njemačkog futurologa Matthiasa Horxa od prije nekoliko godina o rastu broja samaca, samohranih majki, istospolnih zajednica i samih muškaraca u dobi između 25 i 40 godina koji će željeti brak, ali će sve teže ulaziti u njega. Amerikanci zbog toga sebe same nazivaju i 'nacijom Seinfeld' prema popularnoj TV eriji iz devedesetih o otkačenom životu četvoro samaca u zreloj životnoj dobi u kojoj su njihovi roditelji mijenjali djeci pelene. Nisu valjda bez razloga toliko popularne i samačke serije 'Prijatelji' i 'Dva i pol muškarca'.

Mogli bi razglabati o razlozima: o ekonomskom osamostaljenju žene, seksualnoj revoluciji, slabljenju utjecaja religije, sve dužem školovanju, naročito žena, karijeri zbog koje se odlažu i brak i djeca itd., ali ostaje činjenica da su se nakon generacije baby-boom koja se dokazivala gomilanjem materijalnih dobara, 'generacije ja', yuppija i milenijaca okrenule prvenstveno sebi samima. U doba prije izbijanja financijske krize u prošlome desetljeću, yuppiji su bespoštedno uživali u luksuzu, a milenijski samci i nakon njezina jenjavanja razmišljaju u mnogo skromnijim okvirima. Za razliku od svojih roditelja, radije unajmljuju stan, nego kupuju kuće u prigradskim četvrtima, radije žive u gradu, bliže poslu i mjestima na kojima mogu susretati ljude, nego da subotom šišaju travu na okućnicama. Taj povratak u grad sociolog Eric Klinenberg naziva 'velikim obratom solo nacije'.

Solo nacija kupuje manje automobila, a više koristi javni prevoz i bicikl, mnogima je stan ujedno i radno mjesto, više putuje i investira u doživljaje, svjesnija je ograničenosti resursa u svijetu i više brine za okoliš, radije se odlučuje na život bez djece. Samci manje zarađuju od bračnih partnera koji zbrajaju prihode (što se ne odnosi na nas gdje je u pravilu barem jedan bez posla) pa manje i troše i manje se upuštaju u kredite. To znači cijeli zaokret u automobilskoj industriji, industriji namještaja, turizmu, modnoj industriji, proizvodnji dječjih potrepština, prehrambenoj industriji. Umjesto velikih samoposluživanja s obiteljskim pakovanjima špageta i mesa, u velikim je gradovima sve više malih delikatesnih trgovina s gotovom hranom za take out, restorančića i jeftinih zalogajnica za svakodnevno svraćanje. Čak je i u Zagrebu nedavna akcija na Dolcu 'Klopa s klupa' izazvala neviđen interes za restorančiće brze hrane.

Za brak nikada nije kasno

U svojim izbornim kampanjama političari moraju računati na taj dio manje konzervativnog biračkog tijela. Jedna studija Sveučilišta u Torontu pokazuje da su ljudi naviknuti na status samca sigurniji u sebe, liberalniji i otvoreniji prema okolini, ali njemački futurolog Horx zbog faze samospoznaje, produljene u godine kada se ranije ženilo i rađalo, govori o produljenom pubertetu i djetinjastoj generaciji. Mediji pak pišu o samačkim blagodatima: viđati se s prijateljima kada želiš, fokusirati se na sebe i svoje želje, posvetiti karijeri, putovati, dnevnu rutinu podrediti svojim navikama, manje trošiti, ne brinuti o drugima, živjeti bez bračnih svađa...

Ali sve više samica ipak rađa djecu. Američki podaci pokazuju da je između 1960. i 1970. najviše neudanih rodilja bilo staro od 15 do 19 godina, dok se između 2000. i 2010. za majčinstvo bez muža ili partnera odlučilo najviše žena u dobi između 30 i 35 godina. U posljednjih sedam godina, od 10 rodilja četiri su bile neudate. No bez obzira na priče o emancipaciji i samostalnoj karijeri, samohranoj majci objektivno je teže odgajati dijete i školovati ga, pa malo koja svome potomstvu može priuštiti vrhunsko obrazovanje na najboljim sveučilištima. Usprkos popularnoj seinfeldovskoj slici urbanog samca, stvarnost je malo drukčija. Prema podacima iz 2007., siromašno je bilo manje od šest posto bračnih zajednica, za razliku od 27 posto kućanstava sa samohranim roditeljima, koje u 75 posto slučajeva drže samohrane majke živeći na socijalnoj pomoći, a čija djeca nemaju šanse za školovanje, bolju zaradu i uspon na društvenoj ljestvici.

Većina samaca u Hrvatskoj svoj status ipak doživljava kao privremen, dok ne dođu neka bolja vremena, a Amerikance tješi spoznaja da bračne i izvanbračne zajednice sklopljene u ozbiljnim godinama imaju veću šansu za preživljavanje. Uostalom, za brak nikada nije kasno, dokazuju 96-godišnja Edith Hill i 95-godišnji Eddie Harrison iz Virginije, uplovivši u bračnu luku nakon slučajnog susreta u redu za kupnju listića Lotta prije godinu dana.

'Željela sam društvo, nekoga kome mogu pomoći i tko može pomoći meni'. objašnjava vremešna mladenka. 'Moja je majka zapravo zaljubljena', kaže njezina kći i dodaje: 'Znam da je Eddie razlog zbog kojeg svakog jutra još ustaje iz kreveta.' 

NAJGLEDANIJI VIDEO DANAS NA PORTALU: