Kako do efektivne kontrole svrsishodnosti javnih nabavki?

Jačanje pritiska civilnog društva na vlasti država Zapadnog Balkana radi uspostavljanja efikasnog sistema javnih nabavki i odgovornosti u trošenju javnih sredstava i bolje razumjevanje zahtjeva EU u upravljanju javnim nabavkama ciljevi su projekta u okviru kojeg Fond za otvoreno društvo BiH u Sarajevu je organizao konferenciju "Ka efikasnim mehanizmima javnih nabavki u državama(potencijanim) kandidatima za Članstvo u EU". Izazovi pri utvrđivanju svrsishodnih javnih nabavki, kako ih prevazići i postići efektivnu kontrolu pitanja su na koja će odgovore potražiti više od 70 predstavnika organizacije civilnog društva, medija, državnih insititucija za reviziju i javne nabavke Bosne i Hercegovine, Srbije, Crne Gore i Makedonije.

Medijima su se obratili Mervan Miraščija, programski koordinator, Fond otvoreno društvo Bosne i Hercegovine, Svetlana Toma Anokić, vrhovna državna revizorka Sektora za reviziju svrsishodnosti poslovanja, Državna revizorska institucija, Srbija, Vuk Maraš, Mreža za afirmaciju nevladinog sektora Crna Gora i German Filkov, Centar za građanske komunikacije, Makedonija. 

Mervan Miraščija je rekao da je predmet ove konferencije predstavljanje analiza zakonodavnog i institucionalnog okvira javnih nabavki u državama regiona. 

"Praksa civilnog društva jeste direktan monitoring određenih postupaka javnih nabavki. Mi smo uradili preko dvije stotine konkrentnih postupaka javnih nabavki. Utvrdili smo zaista brojne neregularosti, odnosno nisu provedene konkretne javne nabavke u različitim organima od opštinskog do državnog nivoa u sve četiri države na zakonom predviđen način. Praktično mi izlazimo sa određenim vrstama preporuka kako unaprijediti i legislativni i institucionalni okvir ali i kako poslušati praktičare na terenu jer sve češće nam se dešava situacija da se slijepo slušaju direktive Evropske komisije a ne uzima se u obzir praksa koju imamo u zemljama regiona. Prečesto se ide sa nekim inovativnim rješenjima koja nisu svojstvena za naš kontekst a sa druge strane se ne rješavaju brojni poblemi na koje praksa upućuje", rekao je Mervan.

Kako kaže Svetlana Toma Anokić, primarni zadatak na ovoj konferenciji je shvatiti kako doći do svrsishodnijeg trošenja javnih sredstava te kako postići efektivnu kontrolu trošenja sredstava javnih nabavki.

"Ono što je sa aspekta revizije vidljivo je da je neophodna u svakoj fazi ciklusa javnih nabavki dobra kontrola i to i u planiranju, u postupku izvođenja nabavki, izvršenja ugovora i ova naša zajednička kontrola može da da nekih rezultata. Ono što je bitno za svaku državu kandidata za članicu u EU jako je bitno vršiti evaluaciju postupaka javnih nabavki jer informacije koje se prikupe tokom cijelog procesa ekonomičnosti i efektivnosti su dobre polazne osnove za unapređenje budućeg planiranja javnih nabavki jer samo tako možemo da vidimo gdje smo griješili, gdje su nas odvele te javne nabavke itd da bismo došli do kvalitetnijih i boljih javnih nabavki. Da bismo sve to postigli zaista ne mogu ni revizori ni komisije za zaštitu prava ponudžaća sve sami da urade, niti može nevladin sektor sam to da uradi. Dakle, neophodna je ta efektivna koordinacija između svih učesnika u procesu javnih nabavki kao što su naručioci, ponudžači, kontrolna regulatorna tijela i posebno civilnog društva koje ima mogućnost da brže djeluje, da pokrene inicijativu a onda iza njih idemo mi, kontrolni organi", kazala je Anokić. 

Vuk Maraš, kaže da svi građani, mediji i nevladin sektor očekuju da postupak javnih nabavki bude u većem stepenu oslobođen od korupcije.

"Mi smo jutros govorili ovdje da po metodologiji Evropske unije otprilike 18 % godišnjeg iznosa sredstava koji se utroši za javne nabavke završi ili u korupciji ili u sivim tokovima. Dakle na nivou Bosne to je bio primjer od oko nekih 200 miliona eura a na nivou Crne Gore oko 80 miliona. Sa druge strane neko iz ove države uzme ogroman broj miliona svake godine kroz sistem javnih nabavki koji je daleko od savršenog i zato niko ne snosni nikakvu odgovornost. U isto vrijeme političarima su puna usta priče da jedno radno mjesto košta deset hiljada eura i da je jako teško otvoriti radna mjesta. Suočavamo se sa ogromnim brojem nezaposlenosti a sa druge strane na desetine hiljada radnih mjesta koje možete da otvorite izgubite kroz sistem javnih nabavki. Priča da će se se smanjiti korupcija, vodeći administrativne postupke, žaleći se, tužeći se pred Upravnim sudovima je jedno potpuno zamajavanje dok mi ne dođemo u situaciju da za konkretnu javnu nabavku konkretno lice za konkretnu koruptivnu aktivnost ne završi u zatvoru. Dakle, tek kad službenici odnosno funkcioneri postanu svjesni činjenic da ako uzimaju novac kroz ovaj postupak jednako kao kroz sve druge će završiti u zatvoru mi možemo da govorimo o smanjivanju korupcije u javnim nabavkama. Do tada ovo je sve jedno prilično igranje statistike, igranje brojki, pokušavanje da se Briselu zamažu oči jer realno jedino Brisel vrši spoljni pritisak da se sistem javnih nabavki dovede na jedan veći zakoniti nivo nego što je to sada slučaj", izričit je Vuk.

German Filkov je istakao da se novac ne krade samo preko korupcije u javnim nabavkama, već da novac koji se troši neracionalno također predstavlja izgubljeni novac.

"Iako ovaj novac nije ukraden on je opet izgubljen ako ga nesrvishodno potrošite ili kupite nešto kao što je kod nas bio primjer da je gradonačečlnik kupio auto u kojem je tražio da su zadnja vrata child proof. Neko je tražio da ima airbag za koljena, neko je tražio da ima Cd sa chargerom od 19 Cd-ova. To su sve opštinska vozila. Mi pitamo da li je to svrsishodno, da li tih još pet do deset hiljada eura na to je potrošeno onako samo ili to zaista treba? Ne treba, opštinska djece se ne voze u autu gradonačelnika, osim njegove. Ono što je karakteristično kod Makedonije je da čestim izmjenama zakona o javnim nabavkama, zakon malo po malo postao neusaglašen sa direktivama a nabavke su postale neifkasne, skupe i došlo je do pada konkurencije. Mi smo prije nekoliko godina imali pet ponudžača sada imamo manje od tri u prosjeku po jednom tenderu. Ono što nam najviše smeta je što se ne može kupiti najbolja vrijednost za određeni novac", zaključio je Filkov.