Skice za portret Mustafe Busuladžića – i suvremene bošnjačke politike

O odluci predstavnika stožerne bošnjačke stranke da se jedna škola u Sarajevu nazove po ustaškom i nacističkog apologetu, o propadanju intelektualne elite – i svih nas s njima.

Vijest iz Sarajeva, 07.9.2016: Prekinuta sjednica Skupštine KS zbog vrijeđanja zastupnika na nacionalnoj osnovi. Današnja sjednica Skupštine Kantona Sarajevo prekinuta je nakon što su pripadnici opozicionih stranaka napustili skupštinsku salu, a zbog vrijeđanja zastupnika na nacionalnoj osnovi u hodnicima tokom pauze. Ovakav potez opozicije prouzročen je nesuglasicama i raspravama koje su uslijedile nakon tačke dnevnog reda koja se ticala izmjene naziva osnovne škole "Dobroševići“ u Novom Gradu. Prema inicijativi, škola bi nosila ime pisca Mustafe Busuladžića.

Zastupnik Demokratske Fronte (DF), Mario Vukasović, rekao je da je opozicija bila protiv ovog prijedloga.

"Kompletna opozicija je smatrala da taj gospodin nije dostojan da bilo kakva škola nosi njegovo ime, prevashodno zbog njegovih fašističkih stavova u Drugom svjetskom ratu, kao i njegovih stavova prema ženama. Smatrao je da žene ne trebaju imati ista prava kao muškarci, izlazak žene iz kuće i traženje posla je izjednačavao sa prostitucijom. Dalje, otvoreno je iznosio svoje oduševljenje što su Jevreji nestali sa sarajevske Čaršije“, rekao je Vukasović. (Preuzeto s portala Klix.ba)

Neutvrđeni predstavnik bosanskog muslimanskog subjekta (T.H.), druga decenija 21. stoljeća: „Mustafa Busuladžić je smetao komunistima jer je bio izuzetan bošnjački i islamski intelektualac koji je argumentirano iznosio svoje islamske, bošnjačke i bosanske argumente, što prije svih nije odgovaralo velikosrpskim snagama u komunističkoj Jugoslaviji.“

Mustafa Busuladžić, Hrvat islamske vjeroispovijesti, oko 1944: „Mi smo uvijek znali što hoćemo i danas znademo: da se održimo kao muslimani i kao Hrvati...“

Šaćir Filandra, dekan Fakulteta političkih nauka u Sarajevu, druga decenija 21. stoljeća: „Busuladžić ima sposobnost da i najsitnije detalje, naoko neupadljive pojave života muslimana u Bosni, islamski misli. On ne misli islam, već islamski misli svijet i pojave u njemu. On zato nije teolog, već pregnuće pojedinačnog duha ka Savršenom Čovjeku; nije ni filozof, jer sve misli sa stajališta njegovog božanskog porijekla, ali zato jeste sustavni mislilac, baš zbog toga što svaku stvar i pojavu u svijetu vrjednuje i procjenjuje s aspekta njene arhetipske uzoritosti, božanskog određenja, sad samo sukladno vremenskim i prostornim okvirima. On islamski misli Bosnu i Bošnjake kao Bošnjak, musliman, u Bosni, kroz njene geografske, kulturne, nacionalne, vjerske i strategijske određenosti.“

Mustafa Busuladžić, 1944, u vrijeme holokausta i istrebljenja Jevreja iz Sarajeva i tzv. NDH: „Kod nas su se ljudi borili protiv Židova i njihovih špekulacija, protiv njihovih prevara i izrabljivanja. Njih je nestalo iz čaršije, ali je u čaršiji ostao židovski duh špekulacije, podvaljivanja, nabijanja cijena, sakrivanja i gomilanja robe, krijumčarenja i lihvarenja u tolikoj mjeri da pokvarenost stanovitih trgovaca, bez obzira na vjeru, zasjenjuje rad nestalih Židova.“

„Eto tako: doprinos 'naših ljudi' holokaustu zapravo je bio legitimna borba protiv devijantnosti politike laissez-faire, neka vrsta zalaganja za ekonomski intervencionizam i ograničavanje slobodnog tržišta“, piše Tarik Haverić u svojoj odličnoj knjizi Kritika bosanskog uma (2016.), knjizi koju će razne filandre, izetbegovići, sdaovi i neutvrđeni predstavnici dotičnog subjekta ignorirati i poklapati argumentima sile i ideološke propagande. „Borba je očito bila uspješna, jer je Jevreja 'nestalo iz čaršije' (kuda li su mogli nestati, u NDH 1941-1944?), ali je njihova praksa opstala, kao da i nije bila njihova... Za analizu je ključan izraz 'bez obzira na vjeru', jer otkriva Busuladžićevu imago mundi a priori: on svoju sliku svijeta ne sklapa na osnovu kritičkog propitivanja pojedinačnog i kolektivnog iskustva i historijskog znanja, već na osnovu vjerskih dogmi koje prihvata kao istine. Jevreje njihova predodređuje za prevaru i izrabljivanje, baš kao što muslimane njihova predodređuje za poštenje, jer 'islam zabranjuje svaku špekulaciju, nečasnu trgovinu, prijevaru, krivu zakletvu, krivo mjerenje, korupciju svake vrste'. Poredak svijeta nije poremećen zato što je nekoliko hiljada ljudi odvedeno u smrt već zato što se oni koji su preostali ne ponašaju u skladu sa islamom...“

Džemaludin Latić, druga decenija 21. stoljeća: „Bio je najljepši primjer intelektualca. To je mislilac koji je govorio istine o svome narodu, koji se hrabro i kritički sučeljavao sa prošlošću i osvjetljavao je, ali u istom trenutku imao i vizije. Zato je Busuladžić dragocjen.“

„Orijaška borba koju Njemačka sa svojim saveznicima vodi protiv boljševizma nije rat dvaju imperijalizama“, pisao je Mustafa Busuladžić 1943. godine. „Današnji sukob je prije svega borba dvaju svjetova, starog svijeta koji se pod udarcima podmlađenog pretvara u krhotine i novog svijeta koji se rađa, borba između Kapitala i Mein Kampfa. (...)“ A kada je ishod orijaške borbe postao evidentan, dok su savezničke trupe već napredovale kroz Normandiju, Mustafa Busuladžić ne potiče svoje istovjernike da se uključe u borbu protiv Trećeg Reicha, već da masovno stupe u njegovu odbranu. (Preuzeto iz knjige Kritika bosanskog uma Tarika Haverića)

Vijest iz Sarajeva, 07.9.2016, 2. dio: „Nazivali su nas fašistima, komunjarama, protivnicima Bošnjaka, i tako dalje, sve zato što nismo dopustili da škola nosi ime jedne takve retrogradne osobe“, rekao je za Klix.ba Mario Vukasović, dodajući da je najglasniji bio kolega Safet Mešanović iz SDA.

Piše Tarik Haverić u knjizi Kritika bosanskog uma: Posljednji svoj društveno angažiran tekst Busuladžić posvećuje „uzrocima raspadanja država i civilizacija koje su se pojavile kroz povijest“, s težištem na krizi današnje Evrope. Problemi u kojima se Evropa nalazi te 1945. godine nisu uzrokovani ni rasnim teorijama, ni učenjem o Lebensraumu, ni Anschlussom Austrije, ni okupacijom Sudeta ni komadanjem Čehoslovačke, ni invazijom na Poljsku ni Blitzkriegom – već golotinjom. S izuzetnim sluhom za povijesni trenutak, Mustafa Busuladžić daje dijagnozu epohe: „Potpuna sloboda u odijevanju žene, upadljiva kozmetika, (...) sve su to dokazi spolne raskalašenosti i moralne podivljalosti naših abnormalnih vremena.“ (Aferim mumine! Dokaz abnormalnosti vremena u kojem živiš nisu Jasenovac i Stara Gradiška već mješovite plaže!)

Šaćir Filandra, dekan Fakulteta političkih nauka u Sarajevu, druga decenija 21. stoljeća: „[Mustafa Busuladžić ostvario je] visoko intelektualni filozofski uvid u ontološke temelje suvremenog svijeta, u razumijevanje uzroka i posljedica njegove kriznosti i samodestruktivnosti, [uvid koji mu je] omogućio spoznaju duha vremena, stvorio mu široke duhovne vidike, u okviru kojih može valjano promatrati pojave suvremenosti.“

(Prometej.ba)