Najizraženije turbulencije u SDA se dešavaju upravo tamo gdje je ostvarila pobjedu – u Sarajevu!
Efendić može biti indikator procjena AK Partije, ako ne i samog Tayiba Erdogana, da su ovakvom nezavidnom pozicijom Bakira Izetbegovića ugroženi njihovi politički, a posebno ekonomski interesi, te da stoga Turci preko Efendića žele imati rezervni plan zaštite svojih interesa.
Bakir Izetbegović nikad nije bio u nezavidnijem položaju; njegova fotelja je uzdrmana iz patosa i u ovakvoj konstelaciji odnosa sigurno neće doživjeti sljedeći mandat! Stoga urgentno mora nešto mijenjati. Na izvanjskom planu njegovi protivnici igraju bijelim figurama, to su mahom njegovi bivši ili sadašnji koalicioni partneri, i stoga mu preostaje da pristupi nekim promjenama na unutrašnjem planu, a to znači promjenama unutar SDA, i to, dok još bar tu može igrati bijelim figurama.
Na državnom nivou ima ofanzivu Dragana Čovića da uvede Milorada Dodika u vlast i uništi posljednjeg koalicionog partnera sa kojim SDA uopće više surađuje, a to je Savez za promjene. Mnogo toga ide na ruku secesionistima Dodiku i Čoviću, počevći od pada Mladena Bosića, do „okretanja ćurka“ Mladena Ivanića. Ni na federalnom nivou Izetbegovićeva pozicija nije ništa bolja. „Klimavu koaliciju“ dodatno je rasklimao Fahrudin Radončić svojim primicanjem SDP-u. Sastanak sa Nerminom Nikšićem koji se desio na Radončićevu inicijativu jednako znači distanciranje od SDA koliko i primicanje opoziciji.
Ovako nezavidnu situaciju lidera SDA ne žele propusti ni njegovi unutarstranački oponenti i klanovski bosovi kakvih u SDA ima na pretek. Povrh svega, panični tajkuni u strahu da SDA izgubi dominantnu poziciju žele čim prije osigurati ili naplatiti svoje „dionice“.
Za sada je najturbulentnije stanje u Sarajevu. Generatori ovih turbulencija uočeni su bar na četiri punkta. Prvi punkt se nalazi haman u Izetbegovićevom krevetu i tiče se njegove supruge Sebije. To je Izetbegovićeva najveća hipoteka i najteža omča oko vrata. Navodno su negativni politički trendovi zaprijetili pozicijama pulena gđe Sebije u KO SDA, preko kojih je vodila kadrovsku politiku u Sarajevu. Izetbegović je pod velikim pritiskom, navodno bio pristao na kadrovske čiste, a najtanja osovina su upravo Amir Zukić i Asim Sarajlić, tandem na kojeg se Izetbegovići najviše oslanjali. Problem generalnog sekretara SDA, koji po pravilu mora biti iz Sarajeva, može biti najveća Izetbegovićeva glavobolja, jer je on ključna sklopka preko koje se distribuira politička moć lidera na stranačke organe. Zato i oponenti imaju ambiciju (pre)uzeti tu funkciju u svoje ruke.
Drugi punkt je porodični klan Čampara, kojima pripada i Denis Zvizdić. I ovdje su akteri žene, majka braće Aljoše i Dubravka Čampare, te Zvizdićeva supruga, kao intimna prijateljica gđe Sebije. Bitka za komesara policije Vahida Ćosića, pokazuje da su Čampare, bez obzira na medijsku harangu koja je bila usmjerena protiv njih, još moćni. U okršaju sa njima izravno gubi premijer Dino Konaković. Problem premijera Konakovića, koji se zbog elokventnijih medijski nastupa predstavljao kao jedan od perspektivnih kadrova SDA, je u njegovoj kadrovskoj politici. Njega opsjedaju SDA-ovi navodni aktivisti „Hu is ju“ imidža, te mu po nepotističkim shemama utrpavaju stranačke kadrove. Tako je za savjetnika uzeo sina glavnog imama Sarajevskog medžlisa Ferida Dautovića, da bi imami podržali SDA. Zbog toga Aljoša Čampara uspijeva odbraniti ugled (svoje) policije iako su argumenti na Konakovićevoj strani.
Treći punkt je tajkunske naravi i njega predstavlja Semir Efendić, najozbiljniji kandidat da preuzme kontrolu nad KO SDA u Sarajevu. Podržan sa nekoliko nivoa, kako od lokalnog tajkuna Huse Ćesira, pa preko BBI-a lobija kojeg kontrolira Amer Bukvić, te na koncu i od Hasana Čengića, najkontroverznijeg bošnjačkog tajkuna koji je svoje poslove kamuflirao i djeluje kao predsjednik Sabora IZ-e BiH. Efendić može biti indikator procjena AK Partije, ako ne i samog Tayiba Erdogana, da su ovakvom nezavidnom pozicijom Bakira Izetbegovića ugroženi njihovi politički, a posebno ekonomski interesi, te da stoga Turci preko Efendića žele imati rezervni plan zaštite svojih interesa.
Ukoliko bi se i pola od ovih spekulacija pokazalo tačnim, Efendić bi kao jedini SDA-ov kandidat koji je imao čistu pobjedu za načelnika, mogao ostvariti istu takvu u stranačkim izborima.
Pored toga bi, u slučaju njegovog preuzimanja KO SDA, izravno mogao kandidirati novog premijera Vlade F BiH koji bi, nakon rezultata izbora mora biti iz (pobjedničko !) Sarajeva, a ne (gubitničke!) Tuzle, odnosno Gradačca iz koje baze je kandidiran premijer Fadil Novalić!
I na koncu tu je problem izbora gradonačelnika Sarajeva. Za sada najveće izglede ima Dževad Bećirević, dosadašnji SDP-ov načelnik Općine Centar. On pripada tzv. rogatičkom klanu poput Nedžada Ajnadžića i Amira Zukića, čija je veza bila jača od stranačke, te se stoga smatra da je on bio taj koji je izdao SDP, a potom i DF, da bi za svog nasljednika dobio zemljaka. Njegov problem je u tome što vrhuška SDA, sa Izetbegovićem na čelu, na tom mjestu žele vidjeti Hrvata, SDA-ovu ikebanu, Ivicu Šarića.
(The Bosina Times)