Slučaj Salihović: A, šta ćemo ako je sve bilo pakovanje?!

Hipotetski i pod presumpcijom nevinosti šta će se desiti, i hoće li se išta desiti ukoliko, mora se priznati, dobro osmišljena hajka na Gorana Salihovića, sada već bivšeg glavnog tužitelja BiH, doživi svoj krah? Nije malo onih koji -  poznavajući metode ovdašnjih (polu)obavještajaca koji vode OSA-e, odnosno političko-policijskih izvršilaca na čelu SIPA-e – tvrde da je udar na Salihovića osmišljen u trokutu njegovih, do jučer najbližih suradnika, potom Salihovićeve dojučerašnje „susjede“ Meddžide Kreso, i naravno policijsko-obavještajnog aparata koji je do sada pokazao da, ako ništa, ono zna dobro (od)raditi po političkim instrukcijama.

Salihović je tako, preko noći, prešao trnovit put od miljenika ovdašnje politike, kolega, pa i najutjecajnijih ambasada koje djeluju u BiH, prije svih američke i britanske, do društvenih margina i diskreditacije. To će posvjedočiti dobar dio ozbiljnih i dobro upućenih izvora koje smo kontaktirali, ali i onih koji su što, privatno - što profesionalno, imali bliske veze sa prvim tužiocem BiH. Jer, nije nikakva tajna da je Salihović, u jednom momentu, ponesen pozicijom i atmosferom koja se stvorila oko njega ušao u seriju, blago kazano bahatih i ishitrenih poteza, sklapajući neke aranžmane, ako se to tako može nazvati, od kojih ga je na koncu zaboljela glava. Salihović je, u jednom momentu, postao „najjači adut“ Mate Đakovića kako bi ovaj finalizirao svoj odlazak sa OBN i prelazak na RTRS.

Naime, Đaković je tvrdeći pazar u vezi svog prelaska na Dodikovu bastilju, nazvao predsjednika RS i saopćio mu kako ga nema u predmetu Bobar banka, najavio slična ishod u još nekoliko istraga poput one o Pavlović banci, itd... Pogađate, prema njegovim riječima izvor mu je bio upravo Salihović. A, Đaković je tada rekao, samo ono što je znao i postupajući tužitelj u predmetu Bobar banka, Dubravko Čampara, ali i pola Tužiteljstva BiH, odnosno nešto s čim su Dodikovi mediji uveliko baratali: niko od devedesetak svjedoka nije dovodio, ili nije ponudio ništa toliko jako i ozbiljno kako bi se Dodika povezalo s „pljačkom“ 130 miliona maraka iz Bobar banke.

Optužnica u predmetu Bobar banka je, kako je najavljeno iz Tužiteljstva (paraleno sa otvaranjem postupka protiv Salihovića pred VSTV) podignuta, no svoj put do Suda BiH, cirka nekih stotinu metara još nije prešla. „Bosnalijek“ je predmet koji je svojevremeno zadužio Oleg Čavka, jedan od onih tužitelja koji je kontinuirano „mušterija“ VSTV-a i disciplinskih postupaka koji se vode protiv njega. Tako je Čavka, a nakon što je VSTV protiv njega otvorio (posljednju) istragu zbog korištenja mobitela iz dokaznog materijala u predmetu za organizovani kriminal poznatijem kao „Lutka“, obavijestio domaću javnostkako je radeći na predmetu „Bosnalijek“ i kupovini dionica predložio glavnom tužiocu da u tom predmetu idu sa prijedlogom za privremenu blokadu dionica kompanije Haden iz Luksemburg, nakon čega je sklonjen sa tog predmeta.

Istina, u istom pismu, svega nekoliko redova ispod, Čavka će priznati kako je na predmetu „Bosnalijek“ ostao kao pomagač, ili „ponovno određen kao pomagač“ pa se, na ovom mjestu, čini  logičnim priupitati u čemu je bio problem da ovaj tužitelj nastavi tamo gdje je, nekad, zaustavljen? Ako je zaustavljen. Ili, je Čavka osjetio trenutak kako njegovom tadašnjem šefu otkucava sat koji pokazuje dužinu trajanje mandata, pa se u optužbama protiv Salihovića „priklonio“ prnjavorskoj grupi SDS-ovih policajaca, odnosno najodanijem policajcu i obavještajcu porodice Izetbegović, inače šefu OSA-e, Osmanu Mehmedagiću poznatijem kao Osmica.

Kada smo već kod OSA-e, vrijedi upitati bolje poznavaoce zakona o radu ove agencije, stoji li član zakona koji uređuje, određuje, a može se (u slobodnom tumačenju) reći otvara vrata zloupotrebama i haosu, prema kojem OSA može, bez pribavljene suglasnosti, 24 sata koristiti mjere praćenja i prisluškivanja? Odnosno, znači li to, da nakon 24 sata slušanja, recimo Gorana Salihovića, tadašnjeg glavnog tužitelja, ista agencija na desetak minuta obustavi mjere, zadovolji zakonski okvir, i onda jovo-nanovo: ponovno 24 sata prisluškivanja, itd...

Ako, kažemo ako, smo ovo postavili u ravan zakonskih okvira i pod uvjetom da je tačno, onda na sceni imamo neviđeno kršenje ljudskih prava, zakona i ovlasti jedne agencije u iznimno osjetljivom području kao što su ove mjere. Očito je, a neki potezi u vezi sa Salihovićevom suspenzijom - poput prvobitnog stavljanja oznake tajnosti na sve dokumente na osnovu kojih je pokrenut postupak pred VSTV-om protiv glavnog tužitelja – navode na obilje nelogičnosti, pa i konstrukucija. Jer, kako znamo u žurbi se zna često pogriješiti. Ovim saga o OSA-i, Salihoviću, SIPA-e, i prnjavorskoj grupi policajaca nije završena.