Konaković je za Novalića Angela Merkel

Tema sedmice
Konaković je za Novalića Angela Merkel
Nesumnjivo je da u svakoj političkoj stranci i partiji ima dobrih i sposobnih ljudi. Rekao bih da se ovdašnje stranke zapravo ne razlikuju po broju i pozicioniranju kvalitetnih kadrova, već, upravo tragično suprotno, po onim koji su spremni vlastiti interes u svakom trenutku staviti ispred opće, pa čak i stranačke koristi. Nažalost, takva nam je mustra ovdje pa nam zato decenijama kapu kroje nesposobni i podobni, kriminalizirani i oholi...

Nesumnjivo je da u svakoj političkoj stranci i partiji ima dobrih i sposobnih ljudi. Rekao bih da se ovdašnje stranke zapravo ne razlikuju po broju i pozicioniranju kvalitetnih kadrova, već, upravo tragično suprotno, po onim koji su spremni vlastiti interes u svakom trenutku staviti ispred opće, pa čak i stranačke koristi. Nažalost, takva nam je mustra ovdje pa nam zato decenijama kapu kroje nesposobni i podobni, kriminalizirani i oholi... 

Uz osvojenu funkciju, kabinet, službenog vozača i tajnicu, po običaju se stiče i status u društvu. Tako likovi koje do jučer niko živ primjećivao nije, postaju posebni gosti u kafani gdje im se od pečenja vazda zaporak servira, oni sjede u VIP ložama na fudbalskim utakmicama, te sa ljepšim polovinama (ovo je uvijek relativan pojam) prisustvuju gala prijemima i skorojevićkim eventima, od SFF-a pa nadalje... Na tim mjestima o njihovom se radnom angažmanu ne razgovara, a u lijepom društvu, jelte, nije pristojno ni spominjati eventualna otkrića i kritike novinara na račun stranačko-partijskih uglednih kadrova. Možete li zamisliti da neko, evo Miro Purivatra na primjer, Ejupa Ganića i njegovu hanumu sa šeširom na glavi i čašom šampanjca u ruci, tokom festivalske promenade u Hotelu Evropa, priupita kako se ono dokopaše kućerine u centru Sarajeva i koliko ih je to sve zajedno koštalo? Ili da se znatiželjnik-namjernik kod dopisnog akademika i vlasnika univerziteta zainteresira za sudbinu svježe uplaćenog granta na njegov račun iz jedne prijateljske feudalne države Golfskog zaljeva? E, taj film nećete gledati jer o tim temama, kako rekosmo, nije pristojno razgovarati među uglednicima svih fela, od postratnih privatizacijskih kriminalaca, do ratnih profitera i stranačkih tajkuna. 

Stvari isto hodaju s direktorima, ministrima i premijerima. Njihov tretman u svijetu celebrityja i za kafanskim stolom varira od budžetske snage resora za koji su zaduženi i njihovog osobnog uticaja na svakodnevnu društvenu zbilju. Tako će (da ne kočimo džaba kad smo se već zalaufali) već spomenuti Purivatra silnu energiju potrošiti na ministre kultura raznih nivoa, gazde kafana poslat će turu pića “otkuće” gostu iz inspekcije ili ministarstva finansija, a oko ministra zdravlja oblijetat će svi prisutni jer uvijek neko ima nekog spremnog za vađenje nalaza, nespokojno bolešljivog u užoj i široj familiji... A premijer, premijer će biti rado viđen gost na svakom mjestu i u svakoj prilici. 

Ne znam kakav je vaš dojam, ali meni se ovih dana čini da kantonalni premijer Dino Konaković pokazuje stanovitu odgovornost i dokazuje kako mu je stalo da se hronično očajno stanje u glavnom gradu BiH nekako popravi. Tragedija koja se dogodila, ta užasna nesreća kojom su prekinuta dva mlada života, Konakovića je dovela u poziciju da se prikaže u potpuno drukčijem izdanju od onog na koje smo se već počeli navikavati. On zaista traži i iskreno pokušava doći do rješenja. Istina je i to da skidanjem sa sebe odgovornosti za sigurnosnu anarhiju koja odavno vlada Sarajevom, Konaković spašava i vlastitu fotelju, ali ipak nije nekorisno ako se šef kantonalne izvršne vlasti, makar i verbalno, nađe na istoj strani sa žrtvama i ogorčenim građanima, a protiv birokratiziranog i odmetnog šefa policije koji ne pokazuje čak ni civilizirani minimum empatije prema ubistvu dvije djevojke “u njegovoj zoni odgovornosti”.   

Konaković, dakle, barem pokušava biti politički odgovoran pred javnošću i to je zaista mali korak za njega, ali ogroman za kadrove stranke kojoj pripada. Uostalom, uporedite posvećenost kantonalnog premijera u kakvom-takvom rješavanju teške situacije u kojoj se svi skupa nalazimo sa, hajmo malo preći na viši nivo vlasti, dvogodišnjim javnim angažmanom federalnog premijera Fadila Novalića. Taj seoski pronicljivi mudrac, osoba lišena svake ozbiljne reference za posao s kojim nas pati, koristi baš svaki medijski nastup kako bi građanima Federacije BiH održao predavanje iz patriotizma, morala, podučavajući nas maloj školi ekonomskog preživljavanja i svemu drugom što mu padne na pamet ograničenu poput felge za automobilsku gumu. 

Počeli smo s konstatacijom da u svim strankama ima manje ili više dobrih i sposobni ljudi. Dodao bih da postoje i zvaničnici koji nedostatak vlastitog talenta i znanja nadoknađuju upornim radom, trudom i zalaganjem. Na takvog mi, eto, zadnjih dana liči Konaković. Valjda je i zato razlika između njega i lole Novalića u ovdašnjoj javnoj percepciji zapravo gigantskih razmjera. Baš kao i ona kućerina omiljenih zvanica sarajevskih prijema, od SFF pa nadalje. Obitelji, da prostiš, Ganić(i).  

 

Ne propustite