Manchester City: Dug je put do elite...

Izgleda da pitanje da li Pellegrini u dvoboj sa Barcelonom treba ući otvorenog garda ustvari nikada nije ni postojalo. Pokazalo se i ovog utorka na Etihadu da Manchester City kvalitetom nije dorastao ovakvoj Barceloni gotovo ni u jednom segmentu igre. Gosti su odradili rutinski čas fudbalske igre i na Camp Nou ponijeli i rezultatsku i psihološku prednost i odveli dvomeč baš tamo gdje su željeli nakon manchesterskih devedeset minuta.

Malo je bilo onih koji nisu iznenađeno gledali u sastave igrača kada su došli do nas - Čilenac je na Barcelonu odlučio istrčati sa Aguerom i Džekom u paru, sa Milnerom i Fernadom u vezi i pokušati nametnuti svoju igru. Nije teško proniknuti u njegove želje; htio je od početka krenuti agresivno, pokušati uzeti loptu u sredini, nadigrati protivnika i eventualno ga iznenaditi. Bilo je to hrabro, nema šta, ali se već nakon početnog ispitivanja snaga - oprostite na frazi - vidjelo da City nema šanse u takvom stanju stvari.

Naime, Pellegrini je u ovu utakmicu ušao s premisom da je njegova ekipa dovoljno dobra da se nadigrava sa ovom Barcelonom. A to je, nažalost po njega, bila greška. 

Barceloni je ovakva postavka igre ostavila ogroman prostor - Cityev sistem se počeo raspadati kada su gosti imali loptu u nogama. Ono što je trebalo biti agresivni presing pretvorilo se u smrtonosnu zamku za domaće - Agüero i Džeko bili su prestatični bez lopte, Milner i i Fernando djelovali su kao da se nisu ranije sreli, a ništa bolje nije izgledao ni Nasri. Barci je ostavljeno dovoljno vremena i prostora da svoje napade gradi iz dubine, strpljivo i doslovno razbija domaću odbranu. Kompany i pogotovo Demichelis nisu igrači koje želite jedan na jedan sa Messijem, Neymarom ili Suarezom, a izgubljeni Clichy i Zabaleta igrom slučaja gurali su ih u bunar. Kada je do mozga došla informacija da City nema šanse da kontroliše ovu utakmicu, sve se lako raspalo.

Prvi gol možda jeste djelovao jeftino, ali je bio rezultat besmislenosti i naivnosti Cityeve postavke. Jasno, lako je biti general poslije bitke, ali bilo je samo pitanje trenutka kada će Cityev stoperski par puknuti; pored trougla Messi-Neymar-Suarez djelovali su kao gradski autić pored jurećeg bolida.

Pellegrinijev City bio je u prvom poluvremenu ekipa bez glave i repa i ne bi bilo nikakvo čudo da ih je Barcelona već tada dokrajčila.

Međutim, nije, a to je Čileanca ostavilo pred zidom. Morao je nastaviti u istom sistemu, jer bi povlačenje napadača - ma kako logično bilo - djelovalo kao kapitulacija. Bacio je City sve karte u napad, dobio na živosti, iskoristio nešto što je djelovala kao Barcina uspavanost i vratio utakmicu u barem prividnu neizvjesnost. 

Opet nažalost po City, kiksali su na isti način na koji su se raspali prošle godine. Naivno je Clichy zaradio isključenje i sve nakon toga bilo je mučenje i silovanje. Kako rekosmo, stvari su popriično jednostavne - ovaj City jednostavno nije dovoljno dobar da se nadigrava sa Barcelonom. Možda da je pokuša neutralisati, ugušiti, ali nadigrati - ne. 

Ponavljali su kao papagaji u Cityu da su naučili iz prošle sezone, da su drugačija, bolja, zrelija ekipa, a ovog utorka djelovali su jednako naivno kao i prije godinu dana protiv istog ovog protivnika. Dug je put do elite...