Novi.ba na Etihadu: Paranoja na vrhuncu

Historijska utakmica. Vole se mediji na Balkanu, pogotovo u Bosni i Hercegovini, koristiti tim izrazom - svaka iole važnija tekma za nas je historijska i legendarna i ima značenje kakvo niti jedna druga prije nije imala. 

Kada bi i engleske kolege bile jednako patetične, onda bi današnje gostovanje Barcelone kod aktuelnog prvaka u Manchesteru bilo etiketirano kao - historijsko.

Jer prvak Engleske, u ovom slučaju Manchester City, nije igrao ovako važnu utakmicu nikada ranije. Odnosno, jeste - i to protiv istog protivnika - ali ju je izgubio, a to kod nas automatski anulira i sam značaj. No, šalu na stranu, za City ovo zaista jeste jedna od najvažnijih utakmica u njihovom modernom bitisanju. 

Od kada su arapski šeici otkrili sjeverozapadnu Englesku i shvatili da njihova naftna bogatstva mogu oprati na onim fudbalskim, City je u domaćim okvirima prestao biti simpatični komšija velikog Uniteda i prometnuo se u velesilu. Htjeli to neki priznati ili ne, danas je Manchester City jedan od najozbiljnijih engleskih klubova i još dugo će biti tako. U plavom salonu, kada se već igramo našim patetičnim nazivima, sasvim sigurno su ugrađivali nove police - City je osvojio dvije titule prvaka Engleske, proslavili su i po jedan FA kup i Liga kup, a Charity Shield niko i ne računa, negdje je u špajzu. 

Manchester City je u Engleskoj postao klub kojeg mrze, ali ga i poštuju i boje ga se. Jer je, opet htjeli ili ne to priznati, moćan.

Međutim, kada utorkom (ili srijedom) Etihadom udare prvi taktovi himne Lige prvaka, stvari se u Manchesteru promijene. Tri godine za redom City najavljuje iskorak, pretvaranje reputacije u Engleskoj i u evropsku, ali konstantno su u drugom planu, daleko od najboljih. Prve sezone stradali su u grupnoj fazi, kasnije ispali od Sportinga u Evropa ligi, ali i lako to opravdali. Neiskustvom. "Dogodine ćemo biti pametniji" sistem pokazalo se da ipak nije dovoljan, pa kada su i 2012/13 nastup završili u grupi, na Etihad se počela uvlačiti paranoja. 

Nije ih mazio ni ždrijeb; u četiri godine morali su igrali sa Bayernom dva puta, Borussijom, Real Madridom i Romom, i to sve u grupnoj fazi. Nisu imali ni sreće; lani su se poskliznuli tek nakon poglupog isključenja kojeg je zaradio Demichelis, do tada su bili relativno ravnopravni s Barcelonom. Čak su i navijači počeli odustajati - evropske utakmice privlače manje pozornosti nego li ligaške; na dvoboju s Romom gotovo 8000 stolica je ostalo prazno, za CSKA su prodavali dvije karte za cijenu jedne.

Danas je ta paranoja na vrhuncu. Naravno, na Etihadu to pokušavaju sakriti, sakrivaju se iza priče o «iskusnijoj, boljoj, odmornijoj» ekipi, koja ima poštovanje prema protivniku ali ne i strah. «Jer nekada je teže u Stoke Cityu», kako kaže Kompany. No, jasno je da se Manchester City silno želi dokazati, svrstatiti u grupu "velikih", a kada im je ždrijeb još jednom dodijelio Barcelonu, očigledno da je svemir poručio - ovaj put nema ulaska na mala vrata. 

Otud tolika važnost večerašnjeg dvoboja za Građane; novo posrtanje, makar došlo protiv jednog od najboljih klubova Evrope, značio bi ne samo stagnaciju na evropskoj sceni, nego i korak unazad, korak kojeg ne mogu sebi priuštiti.