SDA komesar Ćosić
Ubice na cesti. Nažalost, stih iz remek-djela “Kurvini sinovi” postao je sastavni dio novinskih naslova, televizijskih najava i statusa na društvenim mrežama u posljednjih nekoliko godina. Ubice su okupirale sarajevske bulevare, ulice i naselja, a njihove mrtve nevine žrtve izvode bespomoćne i očajne građane na proteste. Nakon kojih vlast, osim deklarativne osude i lažnih obećanja da će (evo, samo što nisu) kazniti odgovorne za saobraćajnu i svaku drugu anarhiju, uglavnom ne napravi ništa. I tako to hoda do prvog slijedećeg zločina...
Dok ubice neometano šire teror i divljaju gradom, Vahid Ćosić, ta odmetnuta komesarčina Uprave policije Kantona Sarajevo, drinca snom međeda u zimskom periodu. I ne bi u tom ništa tragično bilo samo kad bi se Ćosić nakratko probudio i povukao barem jedan konkretan potez koji nije u neskladu sa zdravim razumom i profesionalnim policijskim pravilima službe. Veći dio svog mandata ovaj je SDA-ov politički komesar bez nadzora posvetio obezglavljivanju policije, spletkarenju i političarenju, a po svemu sudeći nisu mu nepoznate ni koruptivne radnje, od navodnog uvođenja oficijelnog cjenovnika za zapošljavanje u Upravi policije, do zaštite notornih sarajevskih kriminalaca, tih Čosićevih kontinuiranih povratnika u krivična djela.
Tragedija u kojoj smo zauvijek izgubili dvije prekrasne djevojke, Selmu Agić i Editu Malkoč, nažalost, nije ni prva, a ni posljednja. U svim prethodnim zločinima ubice su se po pravilu provlačile s minimalnim kaznama, a neki od njih i danas su na slobodi. Ćosić je jedna od najodgovornijih osoba zato što je i monstrum Sanjin Sefić danas negdje daleko od ruke pravde. Zbog grubih propusta u policijskoj komunikaciji, zlikovac je uspješno pobjegao s mjesta svog zločina. I sada negdje na miru sve ovo čita i čeka da se prašina slegne. Isto očekuje i komesar Ćosić. Zato se valjda bijednik sinoć nije udostojio ni pojaviti na press konferenciji i makar tako pokazati empatiju zbog pogibije dvije nevine djevojke, nego je tamo poslao svoje posilne da se znoje i odgovaraju na novinarska pitanja. U međuvremenu je i glavna tužiteljica kantonalnog Tužiteljstva, Dalida Burzić, potvrdila da Ćosić odavno ne pokazuje naročiti interes za normalnu i profesionalnu komunikaciju, što nam samo dodatno opisuje grandiozne razmjere neljudskog karaktera jednog nepopravljivo kompromitiranog drota koji dosljedno uništava kompletnu sarajevsku policiju.
O Ćosićevoj komesarskoj ulozi u zataškavanju saobraćajne nesreće koju je skrivio njegov sin (čime su se ovdašnji mediji detaljno bavili), te višegodišnjem mobingu nad policijskim profesionalcima koji ne žele saginjati glavu i kapitulirati pred njegovim džilkoškim prijetnjama i ucjenama, moglo bi se nadugo i naširoko pisati. Baš kao i o poražavajućoj činjenici da Ćosiću u rukovođenju i komandovanju ovdašnjom policijom godinama asistira Dragan Lukač, jedini direktor u Evropi koji, zahvaljujući podršci SDA, potpuno nezakonito, kao neumirovljeni penzioner, rukovodi Upravom policije FBiH. I onda se premijer Kantona Sarajevo, i to baš u zgradi koju je Ćosić prije dvije i po godine svjesno izručio hordama pljačkaša i palikuća, kao, čudi, prenemaže i pokazuje zabrinutost zbog nesigurnosti i brutalnog nasilja ukorijenjenog u glavnom gradu BiH. Za takvo stanje, htio to Konaković priznati ili ne, najzaslužnija je stranka iz koje potiče. Stranka koja je između nesposobnih i nepoštenih, te sposobnih a poštenih, uvijek birala ove prve.