O ujedinjenoj ljevici, Centru a i šire

Slušam po sarajevskim kadrovskim kafanama neformalne grupe i kružoke vječno opozicionih stranaka, i njihovu postizbornu kuknjavu o „glupom narodu i krađi glasova“ na lokalnim izborima. Narod im je tvrde „glup“ jer ne izlazi na izbore, pa mašu sa 53,88% u BiH,  i 50,61% u Federaciji BiH registrovanih birača kao bijedni dokaz svoje još bjednije tvrdnje. Kad se uz to, prema njima, još dodaju neregularnosti tokom izbornog procesa Stranka demokratske akcije (SDA) ustvari nije ni pobjedila. 

Niko se od njih ne vidi potrebu upitati; a šta bi se desilo da je u FBiH izašlo 85% registrovanih birača?! Što se tiče Sarajeva, da se to stvarno desilo SDP i Naša stranka bi u Općini Centar imali možda po dva vijećnika, a Demokratske fronte (DF), Građanskog saveza (GS), Stranke za BiH i BPS-a ne bi bilo na mapi, a kamoli u nekakvom općinsku vijeću najbogatije sarajevske općine (41 milion KM budžeta).  Isto to bi se desilo u Novom Gradu (SDA-SBB 46%) i Ilidži (SDA-SBB 48%), a u Vogošći se već desilo gdje SDA-SBB imaju 58% vjećnika.  

BAKIR ZNA PREKO SDP-a

Stvar je izbornog inženjeringa kojeg je SDA naučila upravo od SDP BiH (ovima pokazali  Amerikanci - NDI škola), kojeg su socijaldemokrati nekad davno znali odlično realizirati u Centru i Novom Gradu, a sa Željkom Komšićem i u Novom Sarajevu,upravo na uzorku do 45% izašlih registrovanih birača. Novi načelnik Nedžad Ajnadžić nije ništa bolji, niti gori od Ljubiše Markovića ili Dževada Bečirevića.  Kao što je bio obični partijski vojnik SKJ u JNA prije rata, partijski general SDA poslije rata i vrhunski partijski grobar nečega o čemu nema pojma (GRAS i ZOI), Ajnadžić je izabran zahvaljujući prostoj matematici, a ne većinskoj volji SDA birača.

Računica je slijedeća. Na izborima 2012., Dževad Bečirević (SDP) je postao načelnik sa 9.850 osvojenih glasova (37,48%). Tada je od 60.271 registrovanih birača, u Centru bilo 26.293 važeća glasačka listića (43,7%). Ispred SBB-a Dragan Vikić je dobio 6.418 (24,41%), a kandidat SDA Sead Srna 4.929 (18,75%). Da je Dragan Vikić bio zajednički kandidat SDA i SBB, ova koalicija bi još 2012. imala svog načelnika u Centru. 

Četiri godine kasnije situacija za izborni inženjering je idealna; SDA ima u startu sigurnih 5.500 glasova na 45% izašlih birača plus računica na 50% od glasača SBB-a za Vikića koji sada nemaju kandidata ali su koalicija, plus disperzija glasova na pet opozicionih – Samer Rešidat, Igor Kamočaji, Damir Nikšić, Reuf Bajrović i Admir Bukva.  

Ovim je gospodin Ajnadžić postao načelnik Općine Centar Sarajevo još u julu ove godine, tako da je komotno mogao otići na godišnji odmor 1. oktobra, dan prije izbora i vratiti se kad budu objavljeni konačni rezultati, dok Bečirević ne počisti sto i ladice. Na uzorku od 21.305 važećih listića  Ajnadžić je imao 6.639 glasova (31.16%), dok su Rešidat i Kamočaji (podjeljeni SDP glasači na dva) imali 4.026 (18,9%) i 3.087 (14,49%) što je opet više od Ajnadžića, a SDA igrači za dokrajčivanje snova Nikšić, Bajrović, Bukva ukupno su osvojili 6.356 (30%) što su glasovi SBB, SDP, DF, BPS razočaranih glasača koji uvijek izlaze na glasanje. A to Izetbegovićevi momci nisu naslutili, već su izračunali. 

Dok se Ajnadžić, k'o malo i znojio, Senahid Memić se pokazao kao izvanredan matematičar, pa uopće nije učestvovao u predizbornoj kampanji za sebe kao načelnika. Međutim, za Memića to nije matematika već religiozni misticizam pa svoju ubjedljivu pobjedu (13.078 glasova ili 52,52%) obrazlaže ovako: 

„Siguran sam već bio, da ću biti načelnik, a s kampanjom sam zakasnio jer sam bio na hadžu. Onaj kojem daje Bog a narod nosi, narod ne može odnijeti, a onaj kojem narod daje, a Bog mu nije dao – ne može nikad imati“, ili što bi rekao pokojni Slobodan Aligrudić u Sjećaš li se Doli Bel: „To je hemija, hemija je fizika, a sve je matematika..., hajde gasi tu cigaru,...vidi ti kako to puši, marš na spavanje, bando banditska!“. 

UNITED ŽELJKO UNITED  GRATZ

Sad kada se vidjelo da nijedna opoziciona stranka ni na malom broju glasača ne može  opepeliti SDA-u, sjetili su se da treba „prevladati sujete lidera“, „da se treba ujediniti“, i tako to. Ali, prije toga bi morao neko od lidera odgovarati, ako već neće da budu politička i praktična kopija SDA ili SBB-a. Dakle, kako se moglo desiti da imate 5-6 kandidata u općini „važnijoj od deset drugih“? Zanimljivo, isto kao i u drugim velikim općinama? Ovdje se može raditi samo o dvije stvari; ili je neko od opozicionih  lidera istakao kandidate po želj(k)i SDA za sitno-sopstveničke interese (mito, korupcija, uhljebljenje, frka-panika optužnica) ili se desila još gora stvar – nije „glup“ narod, već su stvarno „glupi“ lideri opozicije! Što politički, što po dijagnozi.

Umjesto da podnose ostavke, lideri opozicije slave poraze k'o Sloba na Gazimestanu.     

"Sve što se događalo od 2012. do 2014. je uzdrmalo ljevicu, uzdrmalo je SDP kao najjaču stranku ljevice. Iz toga je nastala i Demokratska fronta, kao šansa da ponudi nešto novo. Mora se napraviti blok kontra etničkih blokova. Drugog izbora nema“, kaže predsjednik DF-a Željko Komšić poslije gubitka preko 100.000 glasova. 

Dakle, da razjasnimo. Željko Komšić vodeći DF od 2012., nije ponudio ništa novo, osim što je uzdrmao najjaču stranku ljevice i prepolovio biračko tijelo SDP-a, time ojačao nacionaliste i razočarao i one koji su prvi put glasali 2014. za DF, kao tuđi glasači, a sada su apstinirali. Nadalje, 2016. Komšić je svojom politikom „kuršlus je u bazi ja i moji smo u pravu“ dozvolio sebi da se i ona polovica glasova DF-a rasprši ka elitnoj, a praznoj, intelektualno-umjetničkoj Našoj stranci, Građanskom savezu (pokupio i 2/3 glasova BPS Sefer Halilović), što se desilo i SBB-u kolaciji sa SDA. 

Nakon što je otjerao „samomisleće“ (Marjanović, Suljagić, Bajrović), ali ustrajne, među mlađim glasačima popularne, zavičajno upotrebljive, na ključne pozicije je pored Sebe instalirao hordu istrošenih drugolinijaša SDA, Stranke za BiH i SDP-a, sve što su spomenute stranke ili odbacile, ili u DF poslale po zadatku. Onih 85% što je 2014. povjerovalo u „poštenje, principijelnost, dosljednost“ i druge mantre, dvije godine kasnije se u vezi Komšića i malog kruga njegovih, štulićevski zapitala u vezi DF-a: „ da li je to skup interesa nekorisnih ljudi, ili nešto vrijedno robije“?!

Ako će se ljevica, koja ideološki ne postoji jer njihovi programi nemaju odgovor kome se oni zapravo obraćaju (građanima – to nije ljevica), ujedinjavati, ona će na izborima 2018. biti klasični anarho-liberalni centar koji neće predvoditi DF i Željko Komšić. To što se Nermin Nikšić hvali pobjedom načelnika u Tuzlanskom kantonu, a ni Bosanska Krupa nije mala,  dok u vijećima ne može sa DF-om sastaviti većinu ni po izbornim rezultatima, ni zbog toga što se ne zna da li DF ima više svojih predstavnika ili nezavisnih DF kandidata, nije garant boljeg izbornog rezultata na općim izborima za dvije godine. Ove opozicione stranke moraju lustrirati sa izbornih lista sve one koji su doživjeli debakl na ovim izborima i smjeniti ih sa svih stranačkih funkcija. Uključujući izglasavanje (ne)povjerenja predsjedniku, glavnom i kantonalnim odborima. Ako to ne uspiju do 2018., SDP i DF čeka izvjesna budućnost, one, integralističke Stranke za BiH – prvo koalicija sa SDA, a onda poraz za dugovječni zaborav.  

(Novi.ba)